Održano predstavljanje knjige “Život i djelo dr. Ante Starčevića – oca hrvatske domovine”
Povodom Dana nezavisnosti u Kazalištu Virovitica, održano je predstavljanje knjige dr. Stjepana Sršana iz Državnog arhiva u Osijeku pod nazivom Život i djelo dr. Ante Starčevića – oca hrvatske domovine”. 
Uz dr. Sršena, predstavljanju knjige nazočio je i župan Virovitičko – podravske županije Zvonimir Šimić i mnogobrojni uzvanici. Župan Šimić istaknuo je značaj i ulogu dr. Ante Starčevića u stvaranju hrvatske države.
Samu knjigu, predstavio je njen autor, Stjepan Sršan koji je 1987.godine doktorirao društveno – humanističke znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1975.godine radi u Povijesnom arhivu u Osijeku na Odjelu za stariju građu. Bavi se izvornim istraživanjem prošlosti Osijeka i istočne Hrvatske, poglavito do kraja 17. st. Dr. Stjepan Sršan je autor dvadeset knjiga, više monografija, stotinjak znanstvenih i stručnih radova, te niza prijevoda s njemačkog i latinskog jezika. Kao znanstveni suradnik iz povijesnih znanosti radi kao predavač na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Dr. Stjepan Sršan je predsjednik Hrvatsko-njemačkog društva, član Predsjedništva Matice Hrvatske i drugih udruga.
110. godina od smrti Oca domovine – dr. Ante Starčevića
Dr. Ante Starčević, “Otac domovine”, rođen je 23. svibnja 1823. godine u Žitniku kraj Gospića, a umro je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a teologiju, povijest i filozofiju je studirao u Pešti, gdje stječe i doktorat filozofije. 1848. godine vraća se u Hrvatsku, gdje nastavlja studirati bogoštovlje u Senju, ali kada se trebao zarediti, odlučuje se posvetiti svjetovnim pozivima te počinje raditi u odvjetničkom uredu Ladislava Šrama u Zagrebu. Osim političkih aktivnosti, bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama (Selski prorok) i političkom satirom (Pisma magjarolacah). U to doba buni se protiv Vuka Karadžića i njegovih pa se zauzima za očuvanje hrvatskih narječja. Isto tako, raskrinkava Vuka što je pod nazivom srpskih narodnih pjesama obradio hrvatsku kulturnu baštinu. Tada prvi put izriče misao da ilirizam nije postigao svoju svrhu i dolazi do zaključka da će teško biti postići jedinstvo među južnim Slavenima. Sve više se politički angažira, pa 1861. godine kao narodni zastupnik Rijeke biva biran u Hrvatski Sabor, gdje je bio zastupnik do 1871. godine, a poslije neprekidno, od 1878. godine do svoje smrti, 1896. godine. Te, 1861. godine bio je veliki bilježnik Riječke županije, gdje iste te godine (1861.) objavljuje svoja glasovita načela kao temelj pravaštva u Hrvatskoj. U suradnji s Eugenom Kvaternikom i drugima, osniva Stranku prava. Utemeljitelj je moderne hrvatske državotvorne misli i žestoki borac za hrvatsku neovisnost, čemu je nesebično posvetio cijeli svoj život. Takvim djelovanjem zaslužio je naziv Otac domovine. Njegov politički rad je bio neprekidna borba protiv austrijskog i mađarskog jarma na hrvatskom narodu. Bog i Hrvati – jezgra je Starčevićeve političke ideje. Stalno je isticao kako suverenitet proizlazi iz nacije, naroda, a ne iz vladarske veličine postavljene tobože milošću i voljom Božjom. Poticao je rast hrvatske samosvijesti, veličao hrvatsku povijest i kulturu, smatrajući Hrvate jednim od odabranih naroda s važnom povijesnom misijom. Zalagao se za čvrsta moralna načela kao temelj uređenja države, a živio je po tim istim načelima, često u oskudici, po čemu je jedinstvena pojava u modernoj europskoj politici. Zbog svoje političke žestine u borbi protiv monarhije, zatvoren je 1863. godine (mjesec dana), pa ponovo 1871. godine (nakon Rakovičke bune). Hrvatski narod mu je poklonio 1895. godine Starčevićev dom u Zagrebu, gdje je i umro.
