Virovitičko-podravska županija (Uvijek otvorenih vrata)Virovitičko-podravska županija

03. rujna 2011.

Prije 20. godina oslobođeno je prvo naselje u Republici Hrvatskoj – virovitičko prigradsko naselje Jasenaš

U nazočnosti saborskog zastupnika i predsjednika HVIDR-e RH Josipa Đakića, gradonačelnika Grada Virovitice Ivice Kirina, predstavnika policije, članova udruga proizišlih iz Domovinskog rata, te drugih uvaženih gostiju, a u organizaciji Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata – ogranka Sokol Milanovac, svečano je obilježena 20. godišnjica oslobođenja virovitičkog prigradskog naselja Jasenaš, prvog oslobođenog naselja u Republici Hrvatskoj. Svečanost obilježavanja 20. godišnjice započelo je sv. misom zadušnicom za sve poginule branitelje koja je održana u crkvi bl. Alojzija Stepinca u Milanovcu.

Po završetku sv. mise predstavnici Grada Virovitice i udruga proizašlih iz Domovinskog rata polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred Spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Milanovcu odali su počast svim braniteljima koji su dali svoje živote za oslobođenje svoje domovine, te se sa prisutnim dragovoljcima zaputili prema Jasenašu.

U Jasenašu već tradicionalno su se okupili kod mjesnog doma gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće ispred spomen ploče koja je 2003. godine podignuta u čast oslobođenja ovog prigradskog naselja. Tom prigodom prisutnima se je obratio ratni zapovjednik 50. samostalnog bataljuna i sam učesnik oslobađanja Jasenaša pričuvni brigadir Marko Krstanović koji je u kratkim crtama evocirao uspomene na te dane. Podsjetio je da je tih dana neprijatelj iz Jasenaša u više navrata granatirao virovitičko prigradsko naselje Rezovačke Krčevine uz prijetnju prigradskom naselju Milanovac pa je donesena odluka o napadu na Jasenaš kako Virovitica ne bi doživjela sudbinu Pakraca i drugih gradova koji su u to vrijeme bili u velikoj mjeri opkoljeni od strane neprijatelja.

Akcija u kojoj su uz vojne sudjelovale i postrojbe MUP-a započela je ujutro u 5 sati i ponajviše zbog faktora iznenađenja oko 17 sati je bila završena, a neprijatelj potjeran. Oslobođeno je oko 10 kilometara teritorija što je u to vrijeme bilo presudno za kasnije oslobođenje karaula, tj. graničnog prijelaza Terezino Polje i virovitičke vojarne koja je oslobođena već 17. rujna 1991. godine. Na taj način rasplinuo se je san o velikoj Srbiji na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag što je u to vrijeme imalo velik značaj za daljnji tijek rata u Hrvatskoj.

O ulozi postrojbi MUP-a govorio je tadašnji zapovjednik Antun Troha koji je podsjetio da su početkom 90-ih većinu ljudstva tadašnje policije činili Srbi koji su odbijali lojalnost. Postrojbe MUP-a uspjele su izvesti i akciju u kojoj su zatekli KOS-ovce kako naoružavaju lokalno srpsko stanovništvo. To sve rezultiralo je osnivanjem Kriznog štaba koji je na svom zasjedanju 01. rujna donio odluku o napadu na Jasenaš.

Prisutnima se je obratio i virovitički gradonačelnik Ivica Kirin koji je u kratkom govoru podsjetio prisutne na još jednu veliku obvezu, a to je da se sve to što se dogodilo ne zaboravi i bude vidljivo kako na obljetnicama tako i u udžbenicima te da se zna da je Jasenaš bio prvo oslobođeno naselje u Hrvatskoj. Na kraju je sve prisutne pozvao i na proslavu dana branitelja Virovitičko-podravske županije koja će se održati u Virovitici od 14. – 17. rujna u Virovitici u sklopu kojih će se na prostoru bivše vojarne otvoriti novo Veleučilište, te održati i svečano postrojavanje u bivšoj virovitičkoj vojarni 16. rujna.

Saborski zastupnik i predsjednik HVIDR-e RH Josip Đakić obraćajući se nazočnima ustvrdio je da je neprijatelj upravo u Jasenašu prvi puta „slomio zube” što je bilo nemjerljivo za nastavak rata na ovom području jer je upravo ovdje uništen mit o njegovoj nepobjedivosti. Jasenaš mora biti zapisan u novijoj hrvatskoj povijesti jer upravo ovdje je započelo oslobođenje zapadne Slavonije i da nije tako Virovitica bi uskoro doživjela sudbinu Pakraca i Lipika i drugih hrvatskih razrušenih gradova. Na žalost strašno je to što to danas neki i dalje omalovažavaju i to najčešće oni koji su tada rat gledali samo na televiziji ili su u to vrijeme bili sa srcem na drugoj strani. Na kraju je naglasio da je sve to ostvareno u zajedništvu i slozi koja nam je danas potrebnija nego ikada jer neki misle da se i danas po savjet i mišljenje treba otići u Beograd i ne mogu prihvatiti nezavisnu Hrvatsku kao neospornu činjenicu. (www.virovitica.hr)

Share Button