Tomislav Tolušić za Slobodnu Dalmaciju: U samo pet mjeseci, iz EU fondova, povukli smo više novca nego u cijeloj 2015. godini

Malom cestom preko Zagore nisam se spustio na more, već uspeo na Kninsku tvrđavu, a tamo me nije čekao kralj Zvonimir, već ministar Tomislav. Vozeći se drndavim cesticama preko Miočića, Biočića, Kosova.., na zakazani intervju – razmišljao sam kako bi mogle biti šire, veće, protočnije, zahvaljujući novcu koje Bruxelles šalje nama – malima i siromašnima, a da bismo uhvatili korak s bogatijima i razvijenijima. Treba, kažu, samo znati pitati što ti treba, i to na pravoj adresi, a otkada je na čelu Ministarstva regionalnog razvitka i EU fondova mladi i energični Tomislav Tolušić, ta vrata se, hvale ga, lakše otvaraju.

U samo pet mjeseci Slavonac Tolušić i suradnici su uspjeli povući više novca nego u cijeloj 2015. kad je u Banskim dvorima za taj resor odgovarao SDP-ovac Branko Grčić. Iz opozicije, međutim, vele da se kitite tuđim perjem, jer se radi o natječajima koji su raspisani lani, a sad su samo stigli na naplatu?

– U svim istupima govorim da smo povukli četiri i pol milijarde kuna, što je zasluga rada i moga ministarstva, i – naravno, dijelom zasluga onoga što je ostalo iza bivše Vlade. Nažalost, iza bivše vlasti je ostala i hrpa ugovora koji nisu bili potpisani. Sad smo sve to ubrzali, ispotpisivali, proveli puste procedure da bismo mogli te novce povlačiti.

Koliko prosječno traje evaluacija nekog projekta?

– Nažalost, još uvijek više od 180 dana. To moramo spustiti na razinu od devedeset dana.

A koji je prosjek u EU-u?

– Pa nekakvih stotinjak dana.

U nekoj idealnoj situaciji Hrvatska bi trebala povlačiti oko dvije milijarde eura godišnje?

– Ako Hrvatska želi povući svih 10,7 milijardi eura koji nam stoje na raspolaganju, ona treba povlačiti negdje oko milijardu i pol eura godišnje.

A koliko godišnje uplatimo Bruxellesu?

– Ove godine će to biti tri milijarde i sedamsto milijuna kuna, dakle, puno više novca povlačimo nego uplaćujemo.

Nismo se osobito proslavili ni s pretpristupnim fondovima? Naši susjedi Slovenci, primjerice, u tom su pogledu briljirali?

– Mi smo i tu definitivno bili loši, a problemi su bili i u SDP-ovoj i u HDZ-ovoj vladi, ali zadnjih četiri godine smo se, nažalost, pokazali kao vrlo nekompetentni u svemu tome, i ponovno – nažalost, nismo stvari dobro ispregovorali jer su nam operativni programi mogli biti puno kvalitetniji. Mi smo jedna od rijetkih država u Europskoj uniji koja iz sredstava EU-a ne može graditi škole. Je li vama to normalno?

Jedno od objašnjenja je bilo da Grad Split ne može dobiti sredstva iz fondova EU-a za školu na Pazdigradu, jer je faktor razvijenosti Splita previsok, pa školu možemo graditi i iz vlastitih sredstava, što se na koncu i dogodilo?

– To nije istina, jedina istina zbog kojeg mi ne možemo graditi škole novcem iz EU-a je što kad smo o tome pregovarali 2012. ili 2013., kad su se pripremali novi operativni programi, to nije ispregovarano s Europskom komisijom.

Znači, u startu se pogriješilo?

– Točno. Svi izgovori da Split nije povukao novac jer je prerazvijen nisu istiniti. Mi ne gradimo škole zato što to SDP-ova vlast nije ispregovarala kad je mogla i kad je to trebala.

Izjavili ste nedavno da ste pojednostavili proceduru javljanja na natječaje za EU fondove. Što ste konkretno napravili?

– Pokušavamo smanjiti rokove. Prije je sve otpadalo na proceduru, sedam puta biste se javljali, i sedam puta su vam slali dopise, sad je to skraćeno na tri puta.

Je li istina da vam kronično nedostaje stručnog kadra jer su oni koji su ispekli zanat u državnim službama, a što se natječaja za EU fondove tiče, osnovali privatne tvrtke jer nisu bili zadovoljni malim državnim plaćama?

– To su privatni konzultanti, razvojne agencije, naši prijatelji i suradnici. Ako oni sve bolje rade, znači da i mi sve bolje radimo i povlačimo sve više novca, ali činjenica je da nam nedostaje administrativnih kapaciteta u ministarstvima kad su u pitanju EU fondovi.

Bježe li stručnjaci u privatnike zbog loših plaća?

– Ima nešto i u tome. Ljudi koji rade na EU fondovima trebali bi imati veće plaće, ali i nešto još važnije – biti plaćeni po učinku. Što više novca povučete,imat ćete veće plaće. To je pitanje stimulacije. Htio bih samo naglasiti da su dva prigovora Europske komisije kad govorimo o hrvatskom sustavu povlačenja novca iz fondova EU-a, kompliciranost sustava, koji je najkompliciraniji u Europskoj uniji. Dakle, nije dobro promišljen, i nedostatak administrativnih kapaciteta.

Koliko djelatnika nedostaje; deseci, stotine?

– Stotine nam ljudi nedostaju.

Je li realno da male tvrtke, s malim sredstvima, same apliciraju na natječaje za EU fondove? Mogu li oni to realno napraviti bez privatnih konzultantskih agencija?

– Nije, to su ipak specifična znanja i dostaje tu papirologije.

Znači, znanstvena je fantastika da fizička osoba ili manja tvrtka, sama izađe na kraj s tom silnom dokumentacijom?

– Da, ali ne treba sam ni raditi. Troškovi pripreme projekta i konzultantske usluge su vam prihvatljivi troškovi na EU natječajima. Ako vam konzultant traži sto tisuća kuna za pripremu jednog projekta vrijednog, recimo, pet milijuna kuna, a to je 85 posto prihvatljiv trošak, to će vas u konačnici koštati petnaestak tisuća kuna i to nitko, ako je pametan, ne bi trebao platiti konzultantu dok projekt ne prođe. Nema potrebe da to sve poduzetnici sami pišu.

A, jesam li u pravu ako kažem da se nema smisla javljati na natječaje samo radi natječaja? Dakle, ako nisi već mislio širiti posao, investirati u nove strojeve pa za to pripremio sredstva, blesavo se uopće i natjecati jer sve te troškove unaprijed treba sam isfinancirati da bi kasnije eventualno dobio povrat novca iz fondova?

– Vi se možete javiti na natječaj imali ili nemali potrebe…

…ali kod većine natječaja se traži da kandidat već ima osigurana sredstva unaprijed?

– Sad više nije tako. Mi smo omogućili da u svim fazama možete dobiti avans, a nakon što prođete na natječaju.

To je novost?

– Da, ranije se to nije moglo, pogotovo kad su u pitanju natječaji za poduzetnike, ali morate imati bankovnu garanciju ili zadužnicu, nitko ne može dobiti novac na lijepe oči. Znači, kad vam prođe projekt, kad sklopite ugovor s resornim ministarstvom, ako ste dobili, recimo, pet milijuna kuna, imate pravo unaprijed dobiti 40 posto od onoga što dobivate iz EU-a, ali uz bankovnu garanciju ili zadužnicu.

Jesu li vlasničke knjige i nesređeni imovinsko – pravni odnosi, glavni problem kad su u pitanju prijave na EU natječaje?

– Najveći su problem, kad govorimo o imovinsko – pravnim odnosima, veliki državni projekti: željeznica, projekti u prometu, zaštita okoliša, centri za gospodarenje otpadom… Kod privatnika je to lakše, jer uglavnom su to manje parcele…

Je li dovoljno biti pošteni posjednik?

– Imovinsko – pravno stanje mora biti riješeno, a gruntovno jedan kroz jedan.

A, negdje nema ni vlasničkih knjiga, o neusklađenosti između gruntovnice i katastra da i ne govorimo?

– To stvara probleme, ali poduzetnicima je donekle lakše jer govorimo o jednoj parceli, koju će kupiti ili će dobiti pravo građenja u poslovnoj zoni pa će to i napraviti. Međutim, kad je u pitanju željeznička pruga prema Rijeci, govorimo o stotinama tisuća čestica i tu je problem. (www.slobodnadalmacija.hr)