Pročitajte zanimljivu priča o jednom Virovitičaninu – Igoru Friedrichu

Na ređenju novoga šibenskoga biskupa Tomislava Rogića na svetkovinu je sv. Jakova, u šibenskoj katedrali u ime vjernika laika mons. Rogića pozdravio Igor Friedrich. Baš je njemu pripala ta čast, iako nije rodom iz Šibenske biskupije. Iz Virovitice se nakon vjenčanja 2004. doselio u Vodice, rodnu sredinu svoje supruge. Odmah se aktivno uključio u život vodičke župe Našašća sv. Križa u kojoj je izvanredni djelitelj pričesti i voditelj zbora mladih, a kao vjernik se angažirao i u brojnim drugom sadržajima u Šibeniku i Šibenskoj biskupiji. Vjeroučitelj je u Ekonomskoj školi u Šibeniku, od lani i ravnatelj te škole, a obiteljski se u potpunosti ostvario sa suprugom i četvoricom sinova u Dalmaciji u kojoj se, kao rođeni Slavonac, jako dobro snašao. Shvatio je, ističe, da muškarac na oltaru obiteljskoga života mora prinijeti veću žrtvu pa mu nije bio problem preseliti se u Vodice koje su postale njegov grad, mjesto njegove obitelji i njegova doma.

Igor je rođen 19. svibnja 1976. u Virovitici. Majka mu je Đurđica, djevojački Vete, iz Rodina Potoka kraj Virovitice. Završila je višu ekonomsku školu, radila kao šefica računovodstva, sada je u mirovini. Otac mu je Josef, iz Borova kraj Virovitice. Po oba je roditelja podrijetlom Nijemac, rođen je u Austriji, umirovljeni je inženjer strojarstva koji je radio u struci. Njih su se dvoje upoznali na plesu, vjenčali se u virovitičkoj župnoj crkvi sv. Roka i skrasili se u vlastitoj kući koju je Josef počeo graditi prije braka. Roditelji Friedrich i danas su tamo. Blagoslovljeni su sa dvojicom sinova. Godinu dana nakon Igora dobili su Gorana, diplomiranoga teologa koji je zaposlen kao vjeroučitelj u Industrijsko-obrtničkoj školi u Virovitici, oženjen je, također vjeroučiteljicom, na putu im je peto dijete.
– Goran i ja smo odrasli uz divne roditelje – pripovijeda Igor, te nastavlja.
– Bili su pošteni, jednostavni, voljeli su raditi na zemlji, uzgajali su kokoši i ostalu perad, obrađivali vrt, voćnjak, rado su nas vodili na izlete. Iz djetinjstva nosim samo lijepa sjećanja. Mama je bila smirena, topla, znala je iskazati ljubav, bila je izvrsna domaćica, divno je kuhala, nadaleko je bila poznata po dobrim kolačima koje je često radila. Profesionalno se ostvarila kao šefica računovodstva pa je puno bila na poslu. Srećom smo imali tetu, tatinu sestru koja je živjela blizu nas pa je uskakala oko nas djece kad god bi roditeljima zatrebalo. A tata je oduvijek bio radišan, pošten, stabilan čovjek, razuman, zatvoreniji od mame, više kućni tip. Volio je plesati u KUD-u Virovitica u folkloru, bio je veseljak. Dobro su se slagali njih dvoje, bračni su par za primjer.
Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju Glasa Koncila, kao i u novome broju tiskanog izdanja, dostupnog u župama diljem Hrvatske. (www.glas-koncila.hr)