U dijalogu s poezijom: Svjetlana Carić objavila je zbirku “Srce u tinti”
Rijetkost je danas da mladi ljudi poslom ili na bilo koji drugi način s mora dolaze na kontinent, uglavnom je smjer suprotan i na moru se ostaje. No, ova priča je po tome, ali i po mnogočemu drugome posebna. Priča je ovo o ženi koja je udajom s Hvara došla u Orahovicu, zaposlila se u Čačincima, te uz posao postala zapažena pjesnikinja ovog dijela Slavonije te sve to skupa prošla s velikom dozom optimizma i neuništivim osmijehom na licu. Ona je Svjetlana Carić (38), Hvaranka u duši, Slavonka po mjestu življenja – Slatini.
– Ja sam ponajprije majka dvoje djece, Frančeske od 11 godina i Josipa od 8, to je moje sve. Profesorica sam pedagogije u OŠ Antuna Gustava Matoša Čačinci i talijanskog jezika i književnosti, što volonterski predajem u Župi svetog Josipa u Slatini. Volim reći da sam u životu spojila tri najljepša dalmatinska mjesta: rođena u Splitu, odrasla na Hvaru i studirala u Zadru. Udajom sam došla u Slavoniju i evo me tu već punih 12 godina – kaže Svjetlana.
– Moj prvi susret sa Slavonijom je bio 2004. oko Svih svetih i ono što mi je ostalo su hladnoća i magla, mislila sam da će mi se dah smrznuti i odmah sam se poželjela vratiti na svoje more. No kako je vrijeme prolazilo, navikavala sam se, upoznavala sam prirodu i jednostavno sam se morala brzo početi prilagođavati jer sam odmah nakon dolaska dobila ponudu za posao, dakle čim sam diplomirala. Prvo sam počela raditi u Mikleušu, a potom sam dobila stalan posao u Čačincima. Jako mi je nedostajalo more, to moram priznati, i znala sam u Orahovici večerima sjediti uz potok, da bar malo osjetim neku vodu pokraj sebe, što će me makar na trenutak vratiti kući. U društvenu zajednicu brzo sam se uklopila unatoč svim životnim problemima koji su me pratili – nastavlja Svjetlana.
Sve što je prošla, Svjetlana je morala nekako izraziti, a najbolji način bio je staviti sve na papir. Tako je počeo njezin spisateljski rad. Nedavno je na 2. Pjesničkoj večeri u Čačincima promovirala svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom “Srce u tinti”.
– Moje je pisanje zapravo počelo još doma na Hvaru, jer more mi je vječna inspiracija, s morem uvijek možeš razgovarati. Ali na skupljanja tih zapisa i pjesama odlučila sam se ovdje u Slavoniji. Svi me pitaju otkad pišem, imam ja datum, ali oduvijek volim pisanu i govornu riječ, koja mi je kao veliki prijatelj. Znala sam svoje misli prijateljima pisati kroz neku poruku ili duži mail, u razgovoru, i tako… Nekako, kako je to u mom životu krenulo, rekla bih, trnovitim putem, nedostajao mi je dijalog u bližoj okolini, a jednostavno čovjek uvijek ima potrebu puno toga nekome reći. Imam osjećaj da je baš taj nedostatak dijaloga i razumijevanja okoline u meni probudio želju da sve što želim reći stavim na papir. Pišem o svemu, o ljubavi, pejzažima koje sam ovdje u Slavoniji upoznala, ali o svojim s mora, imam i refleksivnih pjesama i sretna sam što sam uspjela sve to staviti u jedne korice i objaviti. Posebno sam zahvalna profesoru Goranu Remu, koji mi je napisao sjajnu recenziju za knjigu. Ilustracije za knjigu su dječji crteži mojih Frančeske i Josipa, što mi je bila posebna želja. Sada mi je želja napisati zbirku na materinjem čakavskom narječju, već radim na tome, a budući da mi je majka Čehinja i često sam u djetinjstvu znala biti u Češkoj, na studiju sam pokušala pisati i na češkom, i možda i to jednog dana zaživi – pojašnjava Svjetlana kojoj ne ponestaje inspiracije pa tako već priprema novu zbirku poezije. (www.glas-slavonije.hr, Fotografija: Vladimir Grgurić)
