Nakon salmonele i mlijeka, ministar Tomislav Tolušić ide dalje: Neki OPG-ovi imaju pola hektara zemlje, a prodaju proizvode kao da imaju stotinu hektara. Tome ćemo stati na kraj!

Mlijeko i mliječni proizvodi koji se u trgovinama pojavljuju s oznakom Mlijeko hrvatskih farma proizvedeni su od domaćeg sirovog mlijeka, čije analize pokazuju da se radi o mlijeku iznimno visoke kvalitete. Ministarstvo poljoprivrede provodi sustavnu kontrolu mlijeka proizvedenog na hrvatskim farmama, što znači da se kontrolira mlijeko apsolutno svakog proizvođača mlijeka koji u Hrvatskoj proizvodi mlijeko i isporučuje ga mljekarama.

I tijekom prosinca i siječnja provodila se kontrola kakvoće svježeg sirovog mlijeka, čime je i dalje potvrđena visoka kvaliteta hrvatskog mlijeka jer je, prema standardima koji vrijede za sve članice Europske unije, 96 posto proizvedenog mlijeka svrstano u 1. razred – rekao nam je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić u razgovoru za “Slobodnu Dalmaciju”.

A što se tiče trajnog mlijeka?

– Dosadašnje kontrole uzoraka trajnog mlijeka nisu pokazale zdravstvenu neispravnost mlijeka, ali su pokazale da je mliječna mast bila niža od one koja piše na deklaraciji.

To ne smije tako biti, jer ako kupujemo mlijeko zato što na njemu stoji 3,2 posto mliječne masti, a zapravo je 2,5 posto – to potrošače dovodi u zabludu. Što se tiče daljnjih kontrola konzumnog mlijeka, a što upravo propisujemo najavljenim pravilnikom, pojačane kontrole će se raditi dalje u smislu praćenja deklaracija na proizvodima, odnosno „poklapa“ li se sadržaj sastojaka mlijeka (mliječna mast i proteini) s deklaracijom na proizvodu.

Novim pravilnikom propisat ćemo parametre za utvrđivanje rekonstituiranog mlijeka, odnosno je li mlijeko proizvedeno iz mliječnog praha, a pojačana kontrola bit će usmjerena i na utvrđivanje točke ledišta kojom ćemo provjeravati je li u mlijeko dodavana voda.

Tri je mjeseca prošlo od pojave salmonele u hrvatskim trgovinama, a objava o novim slučajevima na stranicama Ministarstva poljoprivrede više nema. Znači li to da je salmonela nestala iz Hrvatske, ili su kontrole ipak popustile?

– Niti jedno, niti drugo. Naprotiv, u proračunu za 2017. osigurali smo više sredstava za kontrole i inspekcije. Mislimo raditi još aktivnije i provoditi pojačane nadzore. Uz kontrole koje provodimo kroz redovni plan aktivnosti, imamo i izvanredne, koje smo provodili tijekom posljednja tri mjeseca.

I s njima niste stali?

– Ne! Mi kontrole ne najavljujemo jer ne želimo imati iskrivljenu sliku stanja u našim trgovinama. Niti naši inspektori znaju kamo će ići u kontrolu sve dok im ja ne izdam naredbu.

Svi koji su u sektoru poljoprivrede, proizvodnje i trgovine moraju biti na oprezu i moraju voditi veću brigu o zdravstvenoj ispravnosti svojih proizvoda. Moram pohvaliti što se i kod trgovaca stvorila svijest da trebaju provoditi kvalitetniju kontrolu proizvoda koji se nalaze u njihovim trgovinama. Rezultat svega toga je definitivno manje problema sa salmonelom.

Je li Ministarstvo doista učinilo sve da Hrvatska ne postane iskrcajna stanica za viškove hrane loše kvalitete iz EU-a?

– Da. Drago mi je i da je smanjen uvoz jaja za 22 posto u odnosu na prošlu godinu, te mesa za 16 posto. I naši građani su dali povjerenje domaćim proizvodima i hvala im na tome. Nadam se da će tako ostati i ubuduće.

Jesu li domaće meso, mlijeko ili povrće doista kvalitetniji od uvoznoga?

– Apsolutno! Odgovorno tvrdim da su hrvatski proizvodi kvalitetniji od uvoznih koji se nalaze na policama trgovina.

Bez obzira na sivo tržište koje u Hrvatskoj postoji?

– Sivo tržište ima svoje čari za one koji u njemu rade, ali sa sobom nosi i opasnosti, proizvode koji nisu ni zdravstveno ni sanitarno pregledani.

Ja sam kao ministar svjestan kako i dalje moramo raditi na poreznom rasterećenju u poljoprivredi. Poreznom reformom neke stvari su olakšane. Ima li još prostora? Naravno da ima, i to je stvar za pregovore sektora poljoprivrede sa sektorom financija. Na tome planiramo raditi.

Na našim tržnicama velika većina prodavača ima izvješenu ploču s natpisom OPG, iako dio njih prodaje limun iz Turske ili Argentine, grah iz Brazila ili banane za koje nema teorije da su proizvedene na OPG-u. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo postalo je paravan za prekupce.

– Priznajem da nisam očekivao med i mlijeko, ali sam i sam ostao iznenađen količinom nepravilnosti u sektoru poljoprivrede. Mislim da se ovdje nalazi najveći broj nepravilnosti u odnosu na ostala ministarstva, kada govorim o neprovođenju zakona, izbjegavanju zakonskih propisa, te izvrgavanju zakonskih normi. Takav je i slučaj sa OPG-ima u kojima, primjerice, imamo samo jednog poljoprivrednika, a ne obitelj. Ili na jednoj kućnoj adresi postoji čak i po pet OPG-ova: jedan ima muž, drugi žena, treći dijete, četvrti baka, a peti dida. Što je apsolutno izvrgavanje zakona. Danas na našim tržnicama ima OPG-ova s pola hektara zemlje, a prodaju proizvode kao da imaju stotinu hektara.

To je varanje i države, i građana odnosno potrošača. Zato pripremamo novi zakon o OPG-u koji će ovakvo ponašanje okončati. U sto dana ne možemo riješiti probleme koji se u sektoru poljoprivrede gomilaju zadnjih 20 godina, no idemo u dobrom smjeru. Moja poruka onima koji se bave takvim nečasnim radnjama je da s tim završe, jer je vrijeme u kojemu su mogli varati i državu i građane prošlo.

Slična se stvar događa i s ekoproizvodima. Kontrola, upozoravaju ekoproizvođači, praktički nema, pa svatko može staviti „eko“ etiketu i postići višu cijenu svojeg proizvoda. Kako tome stati nakraj?

– Ekološke certifikate izdaju ekološke stanice ovlaštene od strane Ministarstva poljoprivrede. Jedna od idućih akcija bit će upravo kontrola ekoloških stanica da provjerimo radi li se mimo propisa.

Ako imamo slučajeve da netko ima ekološke nasade oraha, a ta zemlja oraha nije vidjela, da netko ima ekološke nasade lješnjaka, a nije koristio ekološke sadnice, ostat će bez poticaja i kazneno odgovarati, a one ekološke stanice koje su izdale takve certifikate bit će zatvorene.

Hoćete li razmotriti zahtjev dijela trgovačkih lanaca koji predlažu da se za određeni tip hrane ukine obveza stavljanja etikete „najbolje upotrijebiti do“, kako bi namirnice poput riže, tjestenine, pekmeza, ukiseljenog povrća… mogli donirati? I tako izbjeći da se tone hrane bacaju.

– Postoje propisi o doniranju hrane, ali oni očito nisu prepoznati od trgovačkih lanaca…

Navodno zato što su propisi prestrogi…

– Slažem se, i EU je svjestan da je zakonodavstvo u području sigurnosti hrane prepreka za efikasnije doniranje hrane, pa priprema vodič za doniranje hrane u koji je i RH uključena. U Europskoj komisiji razmatra se i mogućnost proširenja liste hrane koja je označena s „najbolje upotrijebiti do“. Uglavnom, radimo zajednički na boljoj regulaciji doniranja hrane.

Raspisani su i natječaji za potpore malim poljoprivrednicima, ali i mladima koji se bave poljoprivredom. Koliko ova nepovratna sredstva mogu biti injekcija za domaći agrar?

– Žalosno je što do sada nismo više iskoristili novac raspoloživ kroz Program ruralnog razvoja. Imamo 2,3 milijardi eura koje nam stoje na raspolaganju, koja mogu ojačati konkurentnost hrvatske poljoprivrede i stvoriti uvjete za ostanak na selu.

Kroz prvi natječaj 248 mladih poljoprivrednika do 40 godina dobilo je 50 tisuća eura, kako ne bi gledali prema Irskoj, nego ostali u Slavoniji, u Dalmatinskoj zagori i Lici. Više od tisuću malih poljoprivrednika, također u prvom natječaju, dobilo je po 15 tisuća eura. U tijeku su novi natječaji, a do kraja godine bit će još po jedan krug. Osjetno smo pojednostavnili i procedure.

Poljoprivrednici više neće morati čekati godinu i pol dana da dobiju novac. Naš je cilj da od primitka prijave do potpisivanja ugovora prođe maksimalno 120 dana. Zajedno s ostalim potporama, ove ćemo godine imati najmanje milijardu kuna „živog novca“ u poljoprivredi, to su nove farme, nova mehanizacija, nova radna mjesta…

Cilj nam je pokrenuti kotač razvoja koji je zarđao od prvog dana i doći do nekoliko milijardi kuna ulaganja u poljoprivredu i ruralni razvoj na godišnjoj razini.

Mandat SDP-ova ministra Tihomira Jakovine pratile su afere među kojima i one s raspolaganjem državnim zemljištem. Hoće li zakupci četiri tisuće hektara šumskog zemljišta u Dalmatinskoj zagori doista biti veliki igrači iz Slavonije, ili ipak lokalni stočari iz okolice Obrovca i Benkovca?

– Zakup za ispašu stoke trebala je dobiti tvrtka iz Slavonije, osnovana relativno nedavno, koja stoke – nema. Takve stvari ne mogu dopustiti. Mudrijaši koji su to slagali posložili su i sve pravilnike, tako da, na papiru, nisu radili ništa nelegalno. Jer, pravilnici su dopuštali da imate zakup zemlje zbog stoke bez stoke. To je legalizirani kriminal, i zato će svi ovakvi slučajevi na reviziju.

A pravilnici? Kakva je njihova sudbina?

– Njih mijenjamo. Zakup zemljišta za ispašu stoke više neće biti moguć bez stoke. Država se nije pokazala kao dobar gospodar, pa i taj pristup moramo mijenjati. Pripremamo novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, raspodjela će ići preko gradova i općina, a prednost će imati lokalni poljoprivrednici. Ali samo oni koji se uistinu bave poljoprivredom. Više nećemo dopustiti nikakva „kemijanja“.

Obveze prema državi moraju se izmiriti, i zakup državnog zemljišta se mora plaćati. Provodit ćemo analizu tla, revalorizirati cijenu zakupa poljoprivrednog zemljišta, ne može hektar na jednom mjestu imati zakupninu od 300, a na susjednom 1300 kuna.

Dignuta je kvota za tune na 661 tonu. Što će ta mjera u praksi donijeti domaćim uzgajivačima tune, a što ribljem fondu u Jadranu?

– Dobili smo veću kvotu za tunu i tu prije svih moram zahvaliti Upravi za ribarstvo koju vodi moj pomoćnik Ante Mišura. Riječ je o ljudima koji su posljednjih godinu dana, i formalno i neformalno, lobirali da Hrvatska dobije veću kvotu. Tune ima dovoljno da je izlovom ne ugrozimo.

Dobro gospodarimo ukupnim ribljim fondom. Čvrstim argumentima izborili smo se da ne dobijemo kvotu za malu plavu ribu, što bi ozbiljno dovelo u opasnost priču o ribarstvu na cijelom području Jadrana.

Pripremamo se, i studijama i analizama, da tako ostane i u idućim godinama. Moram pohvaliti i naše ribare, shvatili su da nekontrolirani izlov dugoročno uništava stokove ribe. (www.slobodnadalmacija.hr, Fotografija: Kristijan Toplak)