Tomislav Tolušić, ministar poljoprivrede: Svakodnevno otkrivamo sramotne nepravilnosti mjerljive milijunima

Iako u ovo doba svi ministri poljoprivrede odgovaraju na novinarska pitanja o žetvi i cijeni pšenice, u razgovoru s ministrom Tomislavom Tolušićem bilo je dovoljno zanimljivijih tema. Na kraju intervjua u četvrtak iznenada se zakomplicirala situacija nakon odluke arbitražnog suda u sporu sa Slovencima oko Savudrijske vale, pa smo ministra pitali što može poručiti ribarima.

– Arbitražna odluka ni na koji način ne obvezuje Hrvatsku i nećemo je primjenjivati – bio je kratak, pa smo se vratili na početak.

Ministre, još malo pa će godina dana otkako ste na tom položaju, stječe se dojam da većinu vremena trošite na uvođenje reda nakon kaosa koji su ostavili vaši prethodnici. Otkrivaju se brojne nepravilnosti, a nigdje se ne spominje nikakva odgovornost onih koji su dopustili kriminalne radnje u raspolaganju državnim novcem. Zašto ne znamo njihova imena?
– Niste li malo požurili, pa još mi nije iscurilo ni osam mjeseci otkako sam dobio ovaj mandat. Da me dočekao velik nered, to je, doista, više nego točno. Gotovo svakodnevno iskaču brojne nesukladnosti, uglavnom mjerljive milijunskim iznosima. Stanje koje sam zatekao vrlo je slojevito, nepravilnosti koje otkrivamo su sramotne.

Na koje mislite?
– U mandatima prije mog dolaska kroz izmjene ili usvajanje novih propisa udareni su temelji koji su dopuštali određene mogućnosti za koje su pojedinci dobivali izdašne potpore. Podsjetit ću samo na uredbu o pašnjacima, ona definitivno može poslužiti kao odlična ilustracija. Izmijenjena je u ljeto 2014. kada malotko čita Narodne novine. Ukinut je dotadašnji ključni kriterij o domicilnosti, a uvedena je najveća ponuđena zakupnina od 80-ak do 400 kuna po hektaru. Već u siječnju 2015. potpore za pašnjake rasle su sa 660 kn za hektar na gotovo 6000 kn, ako je riječ o ekološkim površinama.

Netko je vjerojatno unaprijed znao da će se to povećanje dogoditi i pripremio se na vrijeme…
– Naravno da je znao i nitko me ne može razuvjeriti kako ovdje nije riječ o vrlo sofisticiranom scenariju. Nemoralno, ali po zakonu. Lokalni stočari ostali su bez pašnjaka, tisuće hektara dobile su tvrtke osnovane 2-3 mjeseca prije donošenja uredbe, i to na stotine kilometara udaljenosti od područja na kojima se nalaze ti pašnjaci. Je li ovo, kao i niz sličnih situacija, Državnom odvjetništvu dovoljno za pokretanje postupka, odgovor morate potražiti na njihovoj adresi. Mi smo svoj dio posla odradili i sankcionirali umanjenjem ili obustavom isplate.

Koliko je, prema vašoj procjeni, novca iscurilo iz sustava u nenamjenskom trošenju koje ste dosad otkrili?
– Kako su u tijeku još neke kontrole, o konkretnoj brojci sada ne mogu govoriti. Mogu samo reći da smo nakon provedenog nadzora i utvrđivanja nesukladnosti kod nekih pojedinaca državi uštedjeli milijune kuna u ovogodišnjoj isplati potpora.

Najnoviji slučaj je manipulacija izdašnim poticajima za ekološku proizvodnju. Zar nije već dulje bilo čudno da je takvih potpora sve više, a proizvoda vrlo malo?
– Ekološki proizvodi niša su u kojoj bi hrvatska poljoprivreda mogla biti i te kako konkurentna na tržištu EU. Želim vjerovati kako je upravo taj detalj presudio da se za ekološku proizvodnju ciljano izdvoje golema sredstva, jer je s novim modelom potpora za razdoblje 2014.-2020. iznos povećan sa 70 na 218 milijuna kuna godišnje. Nažalost, mnogi su to zlorabili, kontrola nije bilo, a pojedinci su primali znatna sredstva. Toj praksi stali smo na kraj.

Što je otkriveno u nadzoru nasada oraha i kako će se počinitelje sankcionirati?
– Orasi su samo jedan detalj u križaljci brojnih nesukladnosti utvrđenih nakon provedenih nadzora u ekološkoj proizvodnji. Na lokacijama koje su prijavljene za potporu kao ekološki nasadi oraha kontrolori su umjesto oraha nalazili močvare, površine obrasle šumskim raslinjem, kamenjare i slično. Na 11 lokacija razmještenih u pet županija čak 40 posto površina je nesukladno. Takvi “voćari na papiru” neće dobiti novac kojem su se nadali.

Kakvi su završni rezultati kontrole korištenja pašnjaka, što je utvrđeno na terenu?
– Pašnjaci definitivno mogu ruku pod ruku s orasima s obzirom na nađene nepravilnosti. Oni kod kojih su utvrđene nesukladnosti neće dobiti potporu, a nekolicini smo poništili i ugovore o zakupu s obzirom na to da nisu pravodobno plaćali zakupninu državne zemlje. Neki su se dokono opustili ne očekujući kontrole jer ih donedavno nitko nije propitivao poštuju li ugovorena pravila. Zaboravili su na obvezu urednog plaćanja zakupnine, a očekuju isplatu potpora. Svima takvima poručujem da te prakse više nema.

U pripremi je i novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Zašto ste predložili da se decentralizira postupak dodjele zemljišta kada je glavni argument centralizacije bio sprečavanje lokalnih političkih šerifa u manipulaciji zemljom?
– Praksa, nažalost, pokazuje da je više manipulacija državnim zemljištem bilo nakon što je raspolaganje oduzeto općinama i gradovima. Raspolaganje vraćamo lokalnoj vlasti jer oni najbolje znaju kojim poljoprivrednicima nedostaje zemlje za proizvodnju hrane. Ipak, svaka odluka općine ili grada o dodjeli državnih hektara prolazi još kroz tri filtra. Blagoslov, da tako kažem, moraju dati županija, ministarstvo i državno odvjetništvo, i to na svaki ugovor bilo da je riječ o zakupu, prodaji ili zamjeni državnog zemljišta.

Čemu se može nadati seljak, koliko je sada lakši put pravim proizvođačima do kvalitetne državne zemlje?
– Vjerujem da će upravo oni pravi poljoprivrednici biti jako zadovoljni. Prednost će po novom zakonu imati obiteljska gospodarstva, najprije stočari pa povrtlari, voćari, vinogradari te maslinari i sjemenari. U zakon smo visoko uvrstili i kriterij domicilnosti. Dosadašnji će posjednici ugovor nakon isteka moći obnoviti isključivo dokažu li da su realizirali gospodarski program. S tom odredbom želimo stati u kraj onima koji su možda zlorabili ugovor.

Kako to da dosad niste išli u kontrolu raspolaganja državnim zemljištem i poticajima, na što najviše prigovora imaju i seljačke udruge?
– Zašto u proteklom razdoblju nije bilo kontrola, odnosno ako ih je možda bilo zašto detalji nisu javno poznati, morate pitati moje prethodnike. Nakon što sam preuzeo obvezu biti ministar poljoprivrede jasno sam dao do znanja kako sa svojim timom želim zaustaviti negativne trendove u poljoprivredi koja danas ima lošije rezultate nego prije deset godina. Pogledajte, primjerice, samo sektor mljekarstva, lani je otkupljeno manje mlijeka nego 2002.?! I da, također sam rekao kako ćemo o svim nepravilnostima izvješćivati javnost. To i radimo, jer radi se o trošenju novca poreznih obveznika i oni moraju znati da njihov novac trošimo u prave svrhe.

Novi zakon o Hrvatskoj poljoprivrednoj komori vraća obvezno članstvo, zašto?
– Obvezna članarina u poljoprivrednoj komori uobičajena je praksa u članicama EU, a u Hrvatskoj je preduvjet za profesionalizaciju Komore kao partnera u pregovorima i zaštiti interesa OPG-ova. Način određivanja članarine donijet će Skupština HPK, ali to sigurno neće biti neki značajan iznos… ako govorimo o koristi koju će OPG-ovi imati od Komore. Osim toga, Zakon uvodi članarinu samo za OPG-ove čija je ekonomska veličina gospodarstva veća od 3000 eura.

Kakve koristi od članstva u HPK može imati mljekar koji je pred propašću, pa čak je i seljački vođa Laslo najavio rasprodaju svojih mliječnih krava jer mu se nakon pet generacija proizvođača mlijeka ta proizvodnja uopće ne isplati?
– Imat će veće koristi nego štete, primjerice poljoprivrednici se žale na neinformiranost i nedostupnost informacija, lošu zastupljenost – a ovako će imati instituciju koja će ih pratiti s terena i artikulirati njihove interese. S tri čovjeka koja sad rade u Komori to sigurno ne mogu. Problemi u sektoru mljekarstva su golemi, svjestan sam svega, no oni nisu nastali u proteklih 6-7 mjeseci, nego su se gomilali godinama. Ipak, ima i odličnih primjera o kojima se malo zna, a mogli bi poslužiti kao primjer. Evo jednog, prije koju godinu nekoliko mljekara iz okolice Zaprešića, ispričali su mi nedavno, nisu rasprodali svoja stada, nego su se 2014. udružili u zadrugu. Danas okupljaju 10 gospodarstava i ne mogu proizvesti sira i ostalog asortimana koliko tržište traži. Dolaze iz tri županije i to im nije bio problem da udruže ideje i kapacitete.

Pitanje je kako ćete riješiti te probleme?
– Problemi u ovom sektoru ne mogu se riješiti preko noći, ali su rješivi, samo nam treba vremena i malo strpljenja. Kroz tri nova pravilnika, o ugovornim odnosima proizvođača i otkupljivača, kakvoći sirovog i konzumnog mlijeka te kroz Zakon o suzbijanju nepoštenih trgovačkih praksi namjeravamo maksimalno otkloniti probleme koji su uteg konkurentnijoj proizvodnji.

Nakon otkrića da 70.000 OPG-ova nema ni jednog člana odlučili ste to pitanje zakonski regulirati. Imate li definiciju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, koliko ga članova čini, koliko obrađuju zemlje, koliko proizvode…?
– Obiteljska gospodarstva strateški su važna ne samo za održivi dugoročan razvitak poljoprivrede nego i ukupnu budućnost RH, na što nas posebno upozorava evidentna depopulacija pojedinih područja. Zakon, naravno, definira što je to OPG, vidimo ga kao organizacijski oblik za obavljanje poljoprivrede i s njom povezanih djelatnosti i usluga, no kriteriji koje spominjete ne mogu se ugraditi kao neki čvrsti okviri. Zakonom želimo motivirati poljoprivrednike da jedna obitelj ima jedan OPG koji omogućava održivo gospodarenje i samozapošljavanje članova obitelji. Sva obiteljska gospodarstva ekonomske veličine do 3000 eura, a takvih je čak oko 110 tisuća, u kategoriji su proizvodnje za vlastite potrebe.

Hoće li tako definirana gospodarstva imati kakvu prednost u natječajima za ruralni razvoj?
– Ne, samo zbog te činjenice OPG ne može imati nikakvu prednost u natječajima za potpore iz ruralnog programa jer tu se primarno vrednuje kvaliteta investicijskih projekata. Prednost će imati, podsjetit ću, u natječajima za zakup državnog zemljišta nakon usvajanja novog zakona. Naime, danas više od 21 tisuće obiteljskih gospodarstava, odnosno njih oko 12 posto uopće nema upisano korištenje poljoprivrednih površina, dok čak 60 posto OPG-ova ima površine manje od tri hektara.

Zašto im ne pomognete da se udruže? Eno u Srbiji Vlada daje po 5000 eura za udruživanje i druge pogodnosti. Imamo li mi kakvo rješenje?
– Naravno da imamo, ali udruživanje se ne može nametnuti dekretom, ne živimo više u takvim vremenima. I prije nego što sam postao ministar do dandanas apsolutno mi je ostao neshvatljiv strah naših ljudi od udruživanja. Kažete, Srbija daje pet tisuća eura, pa mi godišnje dajemo 100 tisuća eura, i to kroz prvih pet godina. Znači, moguće je dobiti 500 tisuća eura za udruživanje u proizvođačke organizacije, a dosad ih je registrirano 10.

Dosadašnji natječaji iz ruralnog razvoja pokazali su da novac dobivaju uglavnom veliki i jedni te isti. Ima li kakvih pokazatelja o promjenama na bolje nakon što ste promijenili pravilnike?
– Komentar koji dajete može se vezati isključivo uz natječaje koji su bili prije nego što sam preuzeo mandat. Iako natječaji raspisani po novim pravilima, koje sam uveo sa svojim timom, još nisu zaključeni jamčim da će biti provedeni pravedno, pošteno i na dobrobit nacionalnog agrara. Razdvojili smo sektore, odredili veći iznos sredstava za mala gospodarstva i obvezali se da će postupak biti gotov u roku od 120 dana nakon isteka natječaja. Prisjetimo se, prvi natječaj za mjeru 4 od raspisivanja do zaključivanja trajao je gotovo dvije godine. Dodat ću još samo da u ovoj godini planiramo ugovoriti tri milijarde kuna iz natječaja u obradi i onih otvorenih.

Zakon o sprečavanju nepoštene trgovačke prakse je u saborskoj proceduri. Što njime dobivaju proizvođači hrane, znaju li se konačno rokovi plaćanja i uvjeti na koje više neće morati pristajati?
– Proizvođači ovim zakonom dobivaju jamstva koja dosad nikad nisu imali. Navedeno je, vrlo konkretno, više od 20 situacija koje zakonom više neće biti dopuštene te proizvođačima jamče ravnopravan položaj na tržištu u odnosu na otkupljivače i trgovce. Nema uvjetovanja kompenzacija, bjanko zadužnica, naplate kala, vraćanja neprodanih proizvoda, ucjena da se ne smije poslovati s drugim kupcima… Rok plaćanja ne smije biti dulji od 60 dana, no rasprava na odborima u Saboru pokazala je da dio zastupnika taj rok ocjenjuje predugim za tzv. svježi asortiman, pa je moguće da u zaključnom tekstu zakona on bude skraćen.

Europska komisija zabranila je propisivanje količina domaće robe u lancima. Imamo li kakve druge mehanizme?
– Više proizvoda lokalnih proizvođača na policama trgovaca moguće je postići, no da se to i ostvari moramo sami potaknuti snažniju osviještenost i kupovati proizvode hrvatskih tvrtki. Iako mi tvrde da kao ministar ne smijem tako postupati, ja ne mislim prestati ponavljati – kupujmo domaće! Zato smo pokrenuli promidžbene kampanje kojima ističemo vrijednost lokalno uzgojene hrane. Budemo li svi tako razmišljali, hrvatskih proizvoda bit će sve više i na policama trgovina.

Trgovci imaju mnoge primjedbe, čak i prijete da će dućane natrpati uvoznom robom jer im je prekomplicirano raditi nove ugovore sa svakim malim proizvođačem. Što vama kažu?
– Bilo je nezadovoljstva nakon objave prijedloga zakona, tvrdilo se da je kodeks bolje rješenje. Ja osobno nemam strah da će uvoz eksplodirati. Mislim da smo i projektom Doručak s hrvatskih farmi dodatno osvijestili kupce kako su proizvodi iz kratkih lanaca opskrbe, nabavljeni od lokalnih proizvođača, kvalitetniji od onih koji do polica trgovina putuju tjednima s lokacija udaljenih i više od tisuću kilometara.

Koliko ste uspjeli zaštititi proizvođače hrane u krizi oko Agrokora?
– Premda su ‘dežurni’ kritičari na ovoj temi pokušali steći poene, pogotovo u razdoblju kampanje za lokalne izbore, mislim da su danas i sami svjesni da su polomili ‘koplja’ te izgubili argument o totalnom kolapsu sustava. Mali proizvođači uredno naplaćuju svoja potraživanja, što potvrđuje da je Vlada RH dobro pripremila i odradila sve što je najavila.

Kakav je stav Vlade o možebitnoj rasprodaji Agrokorovih poljoprivredno-prehrambenih giganata poput PIK Vrbovca, Belja, Vupika, Agrolagune… Može li se to zadržati u domaćim, pa makar opet nekim drugim tajkunskim rukama?
– Ni Vlada ni ja kao resorni ministar ne možemo birati buduće vlasnike. Nama je imperativ sačuvati proizvodnju i radna mjesta. Ponovit ću: objede da će se Rusi ili ne znam tko već ne jeftino dočepati najkvalitetnijih hrvatskih oranica apsolutno ne stoje. Agrokor prema više ugovora o zakupu i koncesijama obrađuje oko 33 tisuće hektara u vlasništvu države. Te površine nitko ne može staviti u torbu i odnijeti iz Hrvatske. Ministarstvo i Vlada imaju model zaštite nacionalnih interesa i znat će ga provesti bude li potrebno. (www.jutarnji.hr)