Zašto na poticaje za stočarstvo dajemo 700 milijuna kuna dok pada proizvodnja i broj farmi!? Tolušić kaže da će dobro o tome razmisliti
Hrvatsko mljekarstvo zahvaćeno je negativnim trendovima u svakom pogledu, a nastavak takva stanja prijeti njegovim nestankom, pa svi sudionici mliječnog lanca trebaju poduzeti napore kako se to ne bi dogodilo, upozorio je u srijedu ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić na Stručnom savjetu za praćenje stanja u proizvodnji i preradi mlijeka.
Oslikavajući stanje u sektoru, Tolušić je rekao da Hrvatska trenutno iz domaće proizvodnje podmiruje samo 56 posto potreba za mlijekom, u čemu je na pretposljednjem mjestu u Europskoj uniji, a iza nje je samo Grčka. Tolušić smatra da su za takvo stanje odgovorni svi sudionici u mliječnom lancu to jest proizvođači, otkupljivači, trgovci i država. Pritom je kazao kako Hrvatska ima nisku proizvodnju mlijeka po grlu, otkupne cijene su preniske, kao i one u trgovačkim lancima. Ocijenio je da je potonjima mlijeko strateška roba za privlačenja kupaca odnosno da je cijena mlijeka, pogotovo trajnoga, preniska.
Ministar priznaje da je i država mogla učiniti više, a kao mjere koje bi trebale poboljšati stanje najavljuje donošenje zakona o sprječavanju nepoštene trgovačke prakse, nastavak pojačanih kontrola uvoza, a razmišlja se i o prestanku poticanja tova uvozne junadi. Tu je i novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, a s HBOR-om se razgovara i o modelima reprograma kredita stočarima, kaže Tolušić. Naglasio i da će Ministarstvo dobro razmisliti o tome isplati li se i dalje godišnje na poticaje za stočarstvo trošiti 700 milijuna kuna dok istovremeno padaju proizvodnja i broj farmi.
“Ako proizvodimo samo 56 posto vlastitih potreba, kako to da ne možemo plasirati domaće mlijeko po normalnim cijenama?”, pitao je Tolušić otkupljivače, ocijenivši da ugovori o otkupu nisu korektni, dok je trgovcima uz ostalo zamjerio što uvozno mlijeko potrošačima predstavljaju kao domaće. Time, kako je rekao, “svjesno uništavaju hrvatsku stočarsku proizvodnju”.
“Pokušajmo surađivati, ali i ne moramo. Stočarstvo nam treba, ali možemo i drukčije”, rekao je Tolušić i dodao da je iz europskih fondova na raspolaganju dovoljno novca za izgradnju nekoliko desetaka malih mljekara i sirana, no upitao je kako bi onda prošli veliki otkupljivači i trgovci.
“Ako se ovakva situacija nastavi, do kraja godine ćemo otvoriti poseban natječaj za izgradnju mini mljekara i mini sirana i onda očekujem da ćemo imati domaće mlijeko i sir i drugačiju regulaciju na tržištu. To je ono što možemo napraviti kroz program ruralnog razvoja, ako ne bude korektnih odnosa otkupljivača i trgovaca prema proizvođačima”, rekao je Tolušić u izjavi nakon Savjeta.
“Ili ćemo uvesti red, ili završiti priču u mljekarstvu, ali kuda to vodi?”, rekao je Tolušić, poručujući da će “Ministarstvo poduzeti drastične mjere, ako svi ne dođu pameti”.
Antun Milić iz Dukata smatra da je glavni problem u mljekarstvu neorganizirano tržište, s velikim uvozom i izrazito niskim cijenama u trgovačkim lancima, jer je mlijeko “mamac za kupce” i 80 posto ga se, kako je rekao, prodaje na akcijama. No, Marin Evačić iz trgovačkog lanca NTL smatra da je glavni problem niska kupovna moć pa se trgovci za kupce ne bore samo cijenama mlijeka, nego i voća, povrća i mesa i zapravo rade “sa smiješnim maržama”. Direktor Konzuma Slavko Ledić kaže da taj lanac dominantno prodaje domaće mlijeko te da će i dalje podržavati domaće proizvođače, ali vodeći računa o opstojnosti tvrtke.
Karlovački proizvođač Davor Blažić istaknuo je, pak, na problem velikih europskih tržnih viškova koji djelomično završavaju u Hrvatskoj te pozvao državu da se aktivnije uključi u kontrolu uvoza, dok Branko Karamarković upozorava da trenutne otkupne cijene opstanak jamče samo trgovcima. Ako se nešto ne promijeni, ubrzo neće biti domaćih proizvođača, rekao je. Miroslav Kovač iz mljekare BIZ, iz okolice Požege, predlaže udruživanje lokalnih proizvođača uz investiranje u preradu odnosno manje mljekare. Takav model može biti tržišno održiv, drži Kovač. (www.jutarnji.hr, hina)
