Rudar Jozo, odbio je otići braći i sestri u Las Vegas, te usred Slavonije gradi svoje umanjeno rodno selo Bilivode, uništeno u ratu, spaljeno do temelja, koje je napustio prije 24 godine

Punih 18 godina Jozo Marković proveo je kao rudar, a 1993. godine, njega i obitelj, njegovo sve, rat je protjerao iz rodne BiH. Tražili su Markovići svoje mjesto pod suncem, prvo u Trogiru, potom u Hotelu Medena, pa u Njemačkoj, a na kraju u Lugu Gradinskom. I tu u Virovitičko-podravskoj županiji, Jozo je odlučio izgraditi repliku svog sela, u malom.

Iako su Bilivode, naselje u Srednjoj Bosni, kod Zenice, u ratu potpuno uništene i spaljene, one žive u – Lugu Gradinskom. Ukupno 40 kuća, gradi Jozo. Trebalo ih je biti 46, no kako kaže „vikendice nisam gradio“. I ako sve bude u redu, ako vrijeme, ali i financije dopuste, Jozo će svoje rodno selo iz Srednje Bosne, tu u Slavoniji, izgraditi do Božića, osvijetliti ga, postaviti žive jaslice i nitko sretniji od njega.

No, kako se ovaj 58-osmogodišnji rudar odlučio postati „graditelj“.

-Punih dvadeset godina sam ovo sanjao. Drago je meni moje rodno selo, no, iz Luga Gradinskog ne idem. Nema meni ljepše, nego zapaliti duhan, popiti kavu i slušati ptice kako cvrkuću – kazuje dok mu se prošarani crni brk razvukao od uha do uha.

Supruga Jelena sve to prati sa smiješkom iznoseći oblatne na stol, nudeći kavu, onu „tursku“. I dok im „mali susjed“ Marin oko kuće jurca biciklom, Jozo priča kako su mu u Americi dva brata i sestra. Žive u Las Vegasu, zovu i njega „preko bare“, no on neće. Ovo je za njega raj, a tek će biti kada „završi posao“. Zahvaljujuje se Jozo Općini Gradina, koja je „dala neku šušku“, a podcrtava kako je ove godine, kada su se prve subote u kolovozu u Bilivodama okupili mještani raštrkani od Amerike, Kanade, Australije, Njemačke i Hrvatske, oduševili kada im je rekao što planira.

Stoga, neće biti čudno, da mnogi od njih, prije Božića potegnu i do Luga Gradinskog vidjeti svoje selo koje zbog rata ne postoji već 24 godine i u kojem je tek jedna kuća obnovljena.

Tvrdi Jozo kako najveću potporu ima u supruzi, sinu i dvije kćeri. Oni mu u prvom redu podižu moral, jer s financijama je uglavnom na „vi“. Ne radi ni on ni supruga, pa osim poljoprivrede uzgoja, svinja i ovaca, nema drugih izvora financiranja. No Jozo ne misli odustati. Veliki su planovi pred njim, i kad priča o svom rodnom selu, koje gleda ovdje u Slavoniji, pred sobom u dvorištu, oči mu zaiskre. Jer život ga nije mazio, kada je doselio u Lug Gradinski, kupujući kuću na „ne viđeno“, a zatekavši u objektu samo wc, kadu i staru peć na drva, ni tada se nije predavao, a niti neće. Jer, uostalom Jozo je rudar, a baviti se tim zvanjem, prije svega je trebalo imati hrabrosti i ustrajnosti, a naš glavni junak iz ove priče, upravo toga ima najviše. (www.vpz.hr, Fotografije: Kristijan Toplak)