OPG Franje Kordija ostvaruje snove: Na imanju su mu jeleni lopatari, hrvatski hladnokrvnjaci i vijetnamske svinje, u jezeru su šarani, amuri, somovi

Nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Franjo Kordi i njegova obitelj bave se poljoprivredom u slatinskom prigradskom naselju Gornjem Miholjcu.

Obrađuju sto hektara zemlje, a u planu im je baviti se seoskim turizmom pa iznad ulaza u dvorište već stoji ploča s natpisom Eko-etno Slavonska kuća.
– Imamo sve potrebne potencijale i očekujemo uspješno poslovanje – kaže Kordi i navodi što će sve biti u ponudi njegove Slavonske kuće. Posjetitelji će tu moći vidjeti jelene lopatare, konje, krave, koze, ovce, svinje, vijetnamske minisvinje, guske, patke, purane i paunove. I zasigurno nije sve nabrojio, ali kaže da ima djece koja još nisu vidjela kravu ili neku drugu domaću životinju, a on im to želi omogućiti. Mnogo je već napravljeno za pokretanje agroturističke djelatnosti, ali planovi su još veći.
Na imanju su dva ribnjaka, od kojih je jedan dovršen i u funkciji, a koje vodom opskrbljuje obližnji potok Čađavica. U njemu ima šarana, amura, tolstolobika i soma, koje će gosti slobodno loviti ako budu htjeli.
– Nek’ rade što hoće – kaže Franjo.

U kući su već spremne, uređene i namještene, četiri gostinjske sobe, blagovaonice i sanitarni čvorovi. Spominje Franjo i neke druge sobe za iznajmljivanje koje je vidio i koje su već u funkciji, ali njegove su, kaže, hotel s pet zvjezdica prema njima. Bit će tu i jahalište, a kad se sve uredi, i djeca i odrasli mogli bi uživati na tom idiličnom seoskom imanju, samo tri kilometra udaljenom od rijeke Drave.
– Dobili smo 40.000 kuna za adaptiranje tri stara ambara do srpnja sljedeće godine. I to ćemo napraviti, premda su dobivena sredstva dostatna možda samo za jedan – govori i detaljno pokazuje gdje će što biti, jer sve je u glavi već isplanirano.

– Sve što radim, to je za srce i dušu, i sve ćemo napraviti, pa kako nam bude – zaključuje.

Franjina supruga u mirovini je i prima 865 kuna mjesečno, a on je odradio 41 godinu i sedam dana, pa je zaslužio 2622 kune mirovine. Radio je svojevremeno u Višnjici, pa otuda i ljubav prema jelenima lopatarima. Tamo je i kupio svoje prve lopatare prije šest-sedam godina, četiri košute i jednog jelena. Poslije je kupio još sedam tih plahih životinja, a njegovo stado razmnožavanjem se povećalo na sadašnja 103 grla. Samo ove godine do sada bila su 33 mladunčeta. Gotovo je nevjerojatno kako te divlje životinje poznaju svoga gazdu i kako izdaleka trče prema kanti u kojoj im nosi kukuruz. A kad sipa kukuruz na zemlju, košute i jeleni poslažu se kao da su za stolom. Kaže Franjo da je meso jelena izvrsno u svim jelima, jedino nije za suhomesnate proizvode. Može se tek malo mesa pomiješati u smjesu za kobasice.

Kad Slavonska kuća bude dovršena i uređena onako kako je Franjo zamislio, i kad se komercijalizira, on vjeruje da će donositi prihod dostatan za održavanje imanja. Imat će 15 ležaja, a na devet hektara njegova imanja gosti će moći vidjeti sve što jedno ekološko poljoprivredno gospodarstvo ima i uživati u slavonskoj gastronomskoj ponudi. Kordi namjerava nuditi gostima da si sami priređuju hranu namirnicama i mesom s imanja, a moći će birati gusku, patku, kokoš ili bilo što drugo. Zaposlit će jednoga profesionalnog kuhara i domara, koji će na tako velikom imanju svakoga dana imati više nego dovoljno posla.(Petar Žarković-Glas Slavonije; foto Dragutin Fišli)