Poštar Pavo desetljećima skuplja “sve što nađe”: Uvijek me zanimao “krš” kojeg posvuda ima, a u njemu se uvijek nešto i pronađe
Umirovljeni zdenački poštar Pavao Paulić (62), poznatiji kao Pavo, pasionirani je skupljač, kako sam kaže, “svega što nađe”. Počeo je sa starim novcem i poštanskim markama, a danas je vlasnik zbirke etnografskih predmeta, starih razglednica, povijesnih dokumenata, predmeta kulturno-povijesnog značenja.
– Ljubav prema skupljanju starina zapravo je počela kada sam bio dijete, od jednog starog bakinog ormara. Baka mi je samo nekad dopustila da “rondam” po njemu i unutra sam pronašao stare novčanice od 1000 kuna iz vremena NDH. To me odmah zainteresiralo i tako sam krenuo s numizmatikom, a vrlo brzo i s filatelijom, skupljanjem poštanskih maraka. Uvijek me zanimao “krš” kojeg posvuda ima, a u njemu se uvijek nešto i pronađe. I evo, 40 godina je iza mene, posjedujem nekoliko zbirki raznih predmeta, arheoloških ostataka, poštanskih maraka, starog novca, starih ćupova i drugih predmeta od gline, drvenih predmeta, raznih alatki koje su se koristile nekada u domaćinstvima, ma svega ima. Ljudi koji me poznaju odmah mi donesu što god nađu u svojim šupama, štalama i tavanima. Njima je to krš, a ne znaju koliku vrijednost ima svaki predmet, naravno ne onu materijalnu, nego povijesnu, arheološku i kulturnu – priča Pavao.
Manji je broj predmeta nabavio razmjenom s drugim kolekcionarima, ponešto je i kupovao u svojoj okolici ili na sajmovima antikviteta u Osijeku, Zagrebu, Varaždinu i drugim gradovima. Pavao sve što je skupio čuva u svojoj kući, a velika mu je želja da njegovi predmeti budu smješteni u muzej.
– Volio bih kada bi ovdje u Zdencima, ili negdje bliže, postojala lokacija za ovakve stvari, koje će tako biti još bolje čuvane – kaže Pavao.
– Zasad su mi za prikaz zbirki jedine prigode izložbe, i to posebno za Dan općine. Tada tu dolazi najviše ljudi, a mislim da ljudi nisu toliko nezainteresirani, nego nisu dovoljno informirani. Treba ljudima dati priliku da vide i otkriju ovakve stvari i siguran sam da će, ako i ne zavole skupljanje, bar proučavati ono što je već nađeno – dodaje.
– Kojom se god vrstom skupljanja baviš, moraš imati adekvatne prostore, albume, kutije i bilo što drugo da se to dobro sačuva. Sve je to jako skupo. Ja se svakako snalazim, nešto napravim sam, improviziram i pokušavam što više mogu zaštiti svoje nalaze. Nekada nije bilo Interneta, a želio sma znati više o nekom svom predmetu i tada sam ponajviše informacija dobivao na sajmovima. Svake nedjelje odlazio sam u Osijek na “autopijac” gdje sam razgovarao s kolegama kolekcionarima, odlazio u nekadašnji restoran IPK Osijek, nedjeljom od 10 do 12 na Klub sakupljača, i moram priznati da se od najstarijih sakupljača najviše moglo saznati. Mnogo sam saznao i na terenu gdje sam i pronalazio predmete. Znate, ljudi mnogo znaju, samo ih treba pustiti da pričaju – kaže Pavao Paulić, koji je svoje zbirke prikazivao po cijeloj županiji. (www.glas-slavonije.hr)
