“Čovjek od čelika koji leži – a ide”: Naš Zdenko Nađ na ležećem biciklu, kreće u pustolovinu dugačku 5.500 kilometara, provest će se od New Yorka do San Francisca
Zdenko Nađ (24) iz Donje Pištane, mjesta pokraj Orahovice prošlog je ljeta krenuo u svoju prvu avanturu na ležećem biciklu kada je prevalio put od svoje Donje Pištane do Amsterdama. Iako je odluka za taj pothvat bila slučajna, Zdenku je oduševljen svim viđenim i doživljenim pa je tako krenuo u pripremu za novu pustolovinu. Svoju priču ispričao je orahovačkim srednjoškolcima kroz predavanje nazvano ”Putovati s osmijehom” gdje je ispričao kako je bilo svih dana, gdje je spavao, čime se hranio, kakve je sve ljude upoznao te naglasio kako je bilo trenutaka kada je htio odustati no snaga volje i želja za ostvarivanjem zadanog cilja su prevladali i ovaj sjajni mladić je došao do cilja. Srednjoškolcima iz Orahovice na kraju je prenio jedinstvenu poruku:
– Pokušajte živjeti, premda mali dio onih snova što sanjate. Svidjet će vam se, vjerujte mi. Sjednite na svoj ”ljubičasti” bicikl i prevalite svoje Alpe. A, ako nešto i ne uspije ili slučajno krene u krivom smjeru, duboko u sebi, znat ćete da niste pogriješili. Na kraju krajeva, to je vaš život, vaši snovi. Živite punim plućima jer svatko od vas to i zaslužuje –poručio je Zdenko te najavio svoju novu pustolovinu:
– Sljedeći cilj je put na ležećem biciklu od New Yorka do San Franciska. Imam jednu bitnu razliku, naime do Amsterdama sam putovao na ležećem biciklu s dva kotača, a sada sam posudio s tri kotača. Probao sam ga voziti i mogu reći da je puno udobniji i lakše ga je voziti no, opterećenje je isto. Upravo se tjelesno pa pomalo i psihički pripremam, neke stvari za smještaj kroz putovanje sam već dogovorio putem Interneta i odgovarajućih portala i za nekih mjesec dana me čeka let za SAD i onda krećemo. Imam punu podršku obitelji i prijatelja te posebno djevojke Lucije što mi jak puno znači, otvorio sam blog pod nazivom ”tri kotača sreće” i otvorio Facebook grupu ”Bok ja sam Zdenko” gdje ću postavljati fotografije i pisati sve što mi se događa na putovanju. Grad Orahovica mi je poklonio i novi digitalni fotoaparat tako da više neću morati sve bilježiti mobitelom – zaključio je Nađ te se od orahovačkih srednjoškolaca oprostio rečenicom ”Život je kao knjiga, tko ne putuje, zauvijek ostaje na prvo stranici’. (www.icv.hr, vg)
