Majstori su nam otkrili što se čuva u “jabuci” koja se nalazi ispod križa na crkvi

Križ na svakoj crkvi lako je vidjeti, no jeste li ikad primijetili i “onaj okrugli dio”, ispod samog križa, za koji se čini da iz njega križ izvire? On je neizostavan detalj i simbol na gotovo svim sakralnim objektima, od malih kapelica pa do velebnih katedrala. Riječ je, naime, o tzv. jabuci, koja u ovom slučaju simbolizira svijet, Zemaljsku kuglu, odnosno svjetovnu moć vladara, dok je križ simbol Božje vlasti nad čitavim svijetom. Zajedno pak predstavljaju najvišu moć – kako onu svjetovnu, kraljevsku, tako i onu duhovnu, božansku.

Zanimljivost “jabuke” je i u tome što u sebi čuva tzv. povelju, odnosno zapis o radovima na crkvi. Majstori ili župnik, prije dovršetka radova i podizanja križa na vrh tornja, u jabuku stavlja svitak sa zapisima graditelja, odnosno s važnim informacijama.

• Jabuka je, uz svoju simboličku funkciju, nama najveći izvor informacija. Prilikom obnove ili rekonstrukcije tornjeva i kapa, skidanjem i otvaranjem jabuke otkrivamo podatke o tome tko je posljednji radio na crkvi, koji su majstori prije nas ostavili trag u njenoj izgradnji ili obnovi, o kakvim je radovima bila riječ, koje godine su dovršeni i slično – rekao nam je Zlatko Lukač, direktor virovitičke tvrtke Krovopokrivač Lukač d.o.o. koja se u posljednjih pet godina specijalizirala za obnovu sakralnih objekata po cijeloj Hrvatskoj.

Svaka crkva tako im, kad otvore jabuku, donosi svoju posebnu povijesnu i građevinsku priču. Lukač iz iskustva kaže kako je jabuka napravljena najčešće od bakra, a potom pozlaćena.

• Može biti napravljena kao kugla, odnosno, od jednog dijela, nekad je riječ o dva dijela koja se lako odvoje, neke su jabuke pletene, a ima i onih kompliciranijih, kod kojih moramo i više nego inače biti oprezni kod otvaranja i rekonstrukcije – objašnjava ovaj iskusni majstor.

Izdvaja jabuku s crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Garešnici.

• U toj jabuci povelja je bila ostavljena u metalnoj kutiji, premazana smolom. Bila je uredno sačuvana, pisana krasopisom, najvjerojatnije nalivperom i tintom na papiru. Zapis nam je otkrio kako je zadnja rekonstrukcija tornja bila davne 1927. godine, dakle, prije gotovo stotinu godina, kao i to da je jedan od majstora koji je izvodio je radove na ovoj katoličkoj crkvi zapravo bio protestant. Saznali smo i tko je bio župnik, kakvo je vrijeme i godina bila, kao i tko je obavio nadzor nad radovima te kad je križ s jabukom nakon radova opet podignut, na radost mještana – ističe Zlatko Lukač.

Uz sondu, župnici putem majstora zapise su odlučili sačuvati i na drugi način – u izoliranoj kutiji, npr. kazeti omotanoj smolom.

• Nažalost, neki spremnici nisu uspjeli sačuvati zapise. Nagrizao ih je zub vremena. Pod utjecajem zraka, vlage i vjetra, topline papir se s vremenom smočio pa od zapisa nije ostalo gotovo ništa – ističe Lukač koji kaže kako na 35-40 metara visine, na koliko se nalazi toranj crkve prosječne visine, vladaju drugačiji vremenski uvjeti.

Vjetra gotovo uvijek ima, a i kad su vani ekstremno visoke temperature, on i njegovi radnici na toj visini navlače jakne jer je – prohladno. Zimi, kada puše snažan sjeverac, situacija je još gora. Poruka koja, dakle, u tim uvjetima opstane pedeset, stotinu ili dvije stotine godina dokaz je da su na crkvi tada radili pravi majstori od svog zanata, smatra naš sugovornik. U posao obnove sakralnih objekata krenuo je zbog izazova i fascinacije te u njemu kaže, vidi, još jednu važnu djelatnost tvrtke za budućnost. (www.icv.hr, mlo, foto: privatni arhiv)