Ivona Andrašić Presečan iz Bušetine kandidatkinja je za najboljeg mladog poljoprivrednika/ poljoprivrednicu Hrvatske

“Rođena sam i odrasla na selu. Od najranijeg djetinjstva odrasla sam uz miris svježe izorane njive i gledala usjeve kako rastu, a uz roditelje, koji su mi usadili ljubav prema radu, ljudima i njivi, nije bilo nikakve dvojbe o tome što će biti moj životni poziv”, jednostavno nam je Ivona Andrašić Presečan, mlada majka, supruga i poljoprivrednica iz Bušetine u Virovitičko-podravskoj županiji objasnila zašto se odlučila za život na zemlji i od zemlje.

To je, naprosto, u njezinu slučaju bilo nacrtano. Za sve su prvenstveno “krivi” roditelji Ivančica i Slavko, uz koje je Ivona naučila kako se upornošću i vjerom u sebe od poljoprivrede može lijepo živjeti.

“Budući da su se moji oduvijek bavili uzgojem raznih kultura na njivama, ja sam im još kao dijete pomagala. Naravno, nekada sam u tome uživala više, nekada manje, ali sam učila kako svojim radom i trudom možeš postići da ti uvijek ta zemlja kojoj puno daješ vrati plodovima iz sjemena koje si zasadio ili posijao. Kao i svaka mlada osoba, u vrijeme odrastanja razmišljala sam o raznim mogućnostima u svojem životu, ali nekako je uvijek u meni tinjala želja da budem sama svoj poslodavac, da uživam i dalje u blagodatima života na selu te da osnujem svoje gospodarstvo na kojem ću uzgajati svoje kulture” – veli Ivona.

Njezini su se roditelji bavili čistim ratarstvom, odnosno uzgojem žitarica i uljarica te duhana, koji je posebno u ovom podravskom dijelu Slavonije već desetljećima jako zastupljen. No Ivona s duhanom nikada nije voljela raditi, pa je odmah po preuzimanju očevog OPG-a 2017. godine izbacila tu kulturu iz proizvodnje i zamijenila je povrćem, za koje je suputnika i suradnika pronašla u suprugu Matiji.

“Kako nas život često iznenadi tako je i mene, naravno pozitivno, iznenadio kada sam upoznala osobu koja je imala isti pogled na život kao i ja i koja, naravno, voli iste stvari, te smo odlučili zajedno krenuti u zajedničku životnu i poljoprivrednu priču na selu. Sa suprugom sam kupila prve parcele, nakon čega smo krenuli u ispitivanje tržišta i tražili smo najbolju kulturu koju bismo uzgajali, a koja bi nam dala dovoljno dobiti da naša obitelj može pristojno živjeti. Tako je izbor pao na povrće i danas pod povrćem imamo 10 hektara u otvorenoj proizvodnji i 1,3 hektara pod plastenicima, a na preostalih 20 hektara uzgajamo žitarice” – kazala je naša sugovornica, kojoj je suprug, inače prometni policajac, velika pomoć i u OPG-u, pogotovo nakon što je prije dvije godine rodila njihovo drugo dijete, sina Tea, dok je starijoj Leoni 12 godina.

Imaju i dvoje zaposlenih radnika, a za berbu uzimaju sezonce. Naravno, svoj obol još uvijek daju i vitalni Ivonini roditelji. Puno su im, dodaje, pomogli i stručnjaci i drugi proizvođači kojima su se obratili za pomoć.

“Naši počeci su bili s puno nepoznanica i pitanja, ali nismo odustali. Potražili smo pomoć stručnjaka, posjetili smo nekoliko dugogodišnjih poljoprivrednika i s njima podijelili svoje brige i nedoumice. Nije bilo zapreka ni kod koga, dobili smo dosta dobrih savjeta, mnogi su nas uputili u razne agencije kako bismo što lakše krenuli u jedan novi svijet uzgoja povrća. Možda smo na samim počecima nekad i sami pomislili da je nešto nemoguće, ali tu je bila moja obitelj koja nam je kroz cijeli taj put bila velika podrška” – istaknula je Ivona, koja je u priču s povrćem krenula od paprika.

“Od samog sijanja sjemena do flanaca za sadnju sve smo radili sami. Svake godine su se proizvodnja i vrste povrća širili jer smo istražujući tržište shvatili da kupci cijene proizvode koji su svježe ubrani danas i odmah su kod kupca na stolu. Često se čuje da je naš proizvod prepoznatljiv po svježini i, naravno, kvaliteti. Danas, osim paprike, proizvodimo rajčicu, krastavce, cvjetaču, kupus, patlidžan, tikvicu, dinju, lubenicu… U proizvodnji paprike u plastenicima koristimo biološku zaštitu, konkretno korisne kukce, čime smanjujemo upotrebu pesticida na minimum, a u proizvodnji rajčice za oprašivanje koristimo bumbare. Godišnje proizvedemo ukupno oko 200 tona različitih proizvoda” – otkrila je Ivona.

Dodaje i kako su im puno pomogli fondovi, odnosno natječaji na mjerama 4.1.1 i 6.1.1, na kojima su dobili novac za modernizaciju opreme i strojeva te proširenje proizvodnje.

“Imamo puno planova, htjeli bismo se dodatno proširiti, pa svake godine kupujemo zemlje koliko možemo jer je situacija s dodjelom državnog zemljišta loša i to bi se trebalo popraviti. Cilj nam je povećati površine pod plastenicima jer je vanjska proizvodnja puno ugroženija zbog klimatskih promjena i drugih čimbenika, a imamo i veliku želju otvoriti pogon za proizvodnju zimnice od našeg povrća jer bismo time zaokružili proces. Proizvodnjom zimnice bih svojim kupcima mogla kroz cijelu godinu pružiti proizvode našeg OPG-a. Skromna sam i znam da je do toga, prvenstveno iz financijskih razloga, dug put, ali već sam osmislila i ime za zimnice “Ivonino blago”. Možda mi se jednom i taj san ostvari” – istaknula je naša sugovornica, koja svoj život i posao ne bi mijenjala ni za što.

“Težak je ovaj posao, ali kada vidite plod koji ste uzgojili, to je nešto prelijepo, ne bih nikada od ovoga odustala. Najviše me motivira obitelj i to što smo svi zajedno u ovom poslu, bude i kriznih situacija, ali kada smo zajedno, onda se sve lakše prebrodi” – pojasnila je Ivona, dodavši i kako bi svim mladima na selu preporučila da se uhvate posla jer ga za sve ima i više nego dovoljno.

“Ima problema u našoj poljoprivredi, ali mislim da ipak ima puno prostora za uspjeh i napredovanje. Mladi ljudi sa sela ne bi trebali nikamo odlaziti, nego se na svom gruntu uhvatiti posla i osigurati bolju budućnost sebi i svojim obiteljima. Iz našeg je sela puno mladih bilo otišlo u inozemstvo, ali su se u međuvremenu gotovo svi vratili i pokrenuli neke svoje poslove, što je dokaz da se može ako se hoće i ako se voli. U našem selu se jako puno ljudi bavi poljoprivredom i svi su zadovoljni” – zaključila je Ivona. (jutarnji.hr, Foto: Vlado Kos/Cropix)