Medicinska dokumentacija, fotografije: Mons. Juraj Batelja u Virovitici predstavio dvije monografije o bl. Alojziju Stepincu i njegovoj brizi za ratnu siročad

„Hrvatska je u svojoj povijesti znala pokazati sućut prema svim stradalima, a osobito prema djeci, ne stvarajući razlike između njima. Postoji dokumentacija o 27.162 spašene, zbrinute ratne siročadi, svih vjeroispovijesti, djece ne samo srpskih roditelja, već i djece hrvatskih roditelja iz Bosne i Hercegovine, ratne siročadi hrvatskih roditelja s područja NDH, djece muslimanskih roditelja i židovske djece, u čijem su spašavanju uz Katoličku crkvu, Karitas, redovničke zajednice i bolnice veliku ulogu tijekom NDH odigrali i ljudi koji su toj djeci otvorili vrata svojih domova i dali im novu priliku za život.

Osobno sam protiv falsifikacije povijesti i sve što sam u monografijama izložio odnosi se na službenu, provjerljivu dokumentaciju koja u slučaju blaženog Alojzija Stepinca i dijela hrvatske povijesti u kojem je djelovao ima za cilj samo jedno; posvjedočiti istinu i boriti se protiv lažne propagande. Volio bih da me netko u toj argumentaciji ospori.“

Tim je riječima ukratko sažeo predstavljanje dvaju monografija, ”Uloga blaženoga Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine” (Župa Presvetog Trojstva – Krašić, Zagreb, 2023. godine) te o monografiji „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“ (Postulatura bl. A. Stepinca, Zagreb, 2017.) godine sam autor, mons. dr. sc. Juraj Batelja, postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije, ispred publike u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici.

Predstavljanju monografija nazočili su župan Igor Andrović sa suradnicima, predsjednik županijske Skupštine VPŽ Dinko Begović, gradonačelnik Ivica Kirin sa suradnicima, svećenici, povjesničari, brojni zainteresirani.

U uvodnoj riječi ravnatelj Knjižnice Robert Fritz zahvalio je mons. Batelji što je cijeli životni vijek posvetio istraživanju života i djela bl. Alojzija Stepinca, ostavivši tako značajnu povijesnu i duhovnu građu za nove generacije. Njegov rad pozdravio je i vlč. Ljubiša Krmar, župnik Župe sv. Terezije Avilske u Suhopolju, rekavši kako je mons. Batelja cijeli život posvetio proučavanju života ovog hrvatskog blaženika kako bi ga u svjetlu istine predstavio kao mučenika za svoj narod i Crkvu kojoj je ostao vjeran do samog kraja.

Mons. Batelja publici je potom na detaljan i zanimljiv način predstavio javnosti nepoznatu arhivsku građu, među kojoj i fotografije, bolničke zapise, „Razglednice“ mrtvih, svjedočanstva preživjele djece, danas odraslih ljudi, a potom i podsjetio na složene okolnosti u kojima je djelovao zagrebački nadbiskup, detalje vezane uz njegovo zdravstveno stanje, analizu krvi, tkiva i kostiju koji dokazuju kako je bio otrovan, a potom i kako je ostao vjeran Bogu i ljubavi iz koje je do posljednjeg daha molio za one koji su ga osudili.

• Sva ova obilna dokumentacija, a riječ je o tisućama službenih dokumenata, je provjerljiva i žao mi je što su neke od fotografija koje su obišle svijet i koje su poznate u javnosti zapravo poslužile za falsificiranje povijesti, a ne istini o bl. Alojziju Stepincu, koji se jasno zalagao za spas svakog čovjeka, a osobito djeteta. Dokumentacija jasno govori kako su djeca bila zbrinuta po bolnicama, Karitasu, prihvatilištima, samostanima časnih sestara, da je svako dijete bilo odjeveno, nahranjeno, zbrinuto, a ne izgladnjivano, kako to neki nastoje prikazati danas. Ujedno, tijelo svakog djeteta koje bi umrlo u bolnici, a dolazili su u teškom stanju, često zaraženi, bilo je poslano na obdukciju, kako bi se utvrdio točan uzrok smrti. Službeno je potvrđeno kako nijedno dijete nije umrlo nasilnom smrću, već od posljedica bolesti, ratnih posljedica ili pothranjenosti. Neka djeca u bolnicama su boravila i po godinu i pol dana, što opovrgava tvrdnju da su ih u bolnicama izgladnjivali kako bi što prije umrli. Svako umrlo dijete pokopano je dostojanstveno, ne u skupni grob, već u pojedinačni grob i to uz pratnju vjerskog službenika. Troškove pokopa platio je grad Zagreb ili ministarstvo koje je bilo nadležno – rekao je, između ostalog, mons. Batelja.

Publici je predstavio niz dokumenata koji su dio bogatih dvaju monografija, a koji uključuju i uredno vođene kartoteke tisuća djece, posebno u zagrebačkim bolnicama, dokumentaciju i foto-dokumentaciju iz prihvatilišta siročadi u raznim hrvatskim gradovima, kao i primjere lažne propagande.

Jedan od njih je dokument o djevojčici Spaseniji Jakovljević (rođena 1941. u Klakaru Donjem), kćeri srpskih roditelja Koste i Savke, transportirane 22. rujna 1942. iz Siska, liječene u zagrebačkoj Bolnici za zarazne bolesti i preminule 10. listopada 1942., dok na drugom dokumentu „Spomen područja Jasenovac“ za nju stoji da su “žrtvu ubile ustaše 1941. u logoru.”
Među prikazanim fotografijama djece siročadi koja su dom pronašla diljem Hrvatske nalaze se i mališani spašeni u Dječjem prihvatilištu časnih sestara Presvetog Srca Isusova u Slatini, a od obilne građe predočen je i dokument republičkog SUP-a iz 1983. kojim se predlaže uništenje dokumentacije na 24 stranice o Stepinčevom spašavanju Židova i Srba u vrijeme NDH.

Mons. Batelja virovitičkoj publici tako je večeras iznio tek fragment iz ogromne riznice autentičnih povijesnih podataka i otkrića kojima je posvetio cjeloživotni istraživački rad, nastao na temelju ne samo proučavanja 160 arhiva u Hrvatskoj i svijetu, već i traganjem za preživjelim svjedocima koji su imali važnu ulogu u osvjetljavanju rada i poslanja blaženog Alojzija Stepinca.

Njegov rad i otkrića do kojih je došao, kao i obilna dokumentacija koju je pritom skupio, postale su jamstvo za čin proglašenja blaženim Alojzija Stepinca (3. listopada 1998.) u Mariji Bistrici. Značaj ovog blaženika u crkveno-humanitarnom, povijesnom, sociološkom, pa i političkom kontekstu, nakon već objavljenih tridesetak izvornih znanstvenih radova i šezdesetak knjiga, mons. Batelja nastavlja upravo s ovim dvjema monografijama koje je predstavio u Virovitici. (www.icv.hr, Fotografije: Marija Lovrenc)