Dvorci s područja Virovitičko-podravske županije: Dvorac Jankovića u Suhopolju
Povijest Suhopolja
Prvi zapis u kojem se spominje Suhopolje datira iz 1763. godine, a sadrži podatke o gradnji vlastelinske zgrade 1750. god. Oko ove zgrade ubrzo je izgrađeno i selo, a njegov razvoj koncem 18. i 19. st. bilo je vezano za vlastelinstvo Vuchin. Ovo je vlastelinstvo sve do 1765. god. posjedovala grofovska obitelj Caraffa koja ga vraća carskoj komori na upravu. U usporedbi s ostalim slavonskim posjedima, tijekom 18. stoljeća, vučinsko je vlastelinstvo bilo među srednje velikim posjedima, odnosno, po prihodima i porezu bilo je jedno od prvih deset slavonskih latifundija.
Teritorij tada još nepostojećeg Suhopolja, promatran unutar cjelokupnog vučinskog vlastelinstva, nalazio se na krajnjem sjeverozapadnom rubu većeg dijela posjeda. Veći dio ravničarskih terena vučinskog posjeda, pa tako i ovaj segment, bio je u to vrijeme močvaran, te stoga slabo ili uopće nenapučen. Tek kada je, počev od sredine 18. stoljeća, opsežnim melioracijskim radovima potpuno isušivan, omogućena je agrarna eksploatacija zemljišta, znatnije napučivanje i formiranje novih sela.
Godine 1771. Suhopolje mijenja ime u Terezovac, a u njemu prebiva prefekt. Krajem 18. st. Vučinsko vlastelinstvo dospijeva u ruke plemićke obitelji Janković čiji nasljednici zadržavaju vlasništvo posjeda sve do 1931. godine kada ga prodaju Hrvatsko-slavonskoj banci za parcelaciju i kolonizaciju d.d. u Zagrebu, ujedno sa dvorcem i prekrasnim parkom.
U „Popisu urbarskih zemljišta u Hrvatskoj i Slavoniji u času ukinuća kmetstva 1848. godine“, navedena su dva posjeda: vlastelinstvo Terezovac i vlastelinstvo Voćin. Dakle, u prvoj polovici 19. stoljeća, do 1848. godine, oformljeno je samostalno vlastelinstvo Terezovac, izdvojeno iz matičnog vučinskog posjeda, s glavnim sjedištem, dakako, u istoimenom naselju.
Nastanak naselja, njegov kasniji razvoj tijekom 18. i 19. stoljeća, izgradnja dvorca i crkve, kao i sveukupni život Suhopolja bili su uvjetovani i tijesno vezani uz vlastelinstvo kojemu su pripadali. Preciznije rečeno, ovo naselje je nastalo u prvom redu zbog potreba feudalnog dobra na kojemu je formirano, a njegov nastanak potaknuo je vlastelin – vlasnik posjeda.
Svojom ljepotom posebno se ističe crkva sv. Terezije izgrađena u klasicističkom stilu 1807.-1816. god. koja trenutno ima status zaštićenog pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra sakralne graditeljske baštine, a na lokalitetima Pepelana, Zvonimirovo i Orešac značajna su arheološka nalazišta iz pretpovijesnog doba kao i rimskog vremena također zaštićena kao nepokretna kulturna dobra.
Mjesto je danas trgovačko središte, a razvijena je i poljoprivreda, posebice proizvodnja sjemenske robe. Dan 15. kolovoza, Velika Gospa, ujedno je i Dan općine Suhopolje.
Povijest dvorca Jankovića
Dvorac Jankovića nalazi se u središtu Suhopolja, naselja istočno od Virovitice. Sagrađen je u 18. stoljeću, kada je nastalo i naselje Suhopolje, na blago podignutom terenu usred perivoja. Većina važnijih zgrada dvorca Jankovića građena je u razdoblju od 1750. do 1775. godine, a od 18. stoljeća prolazio je kroz nekoliko faza dogradnje. Ima status zaštićenog pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra profane graditeljske baštine.
O Jankovićevu dvorcu u Suhopolju Mladen Obad Ščitaroci piše i ovo: „Središnja barokna zgrada bila je upraviteljeva kuća, pravokutnoga tlorisa, jednokatnica s velikim mansardnim krovom. Današnje zapadno krilo dvorca izvorno je bilo slobodnostojeća dugačka prizemnica u kojoj se nalazila kuhinja i sobe pandura, te podrum i druge pomoćne prostorije. U današnjem istočnom krilu dvorca, također zidanoj dugačkoj prizemnici s podrumom, bile su prostorije žitničara, ostave za vrtlara, spremišta u podrumu te stanovi računovođe i žitničara. Potkraj 18. stoljeća, kad je vlasnikom postao Ivan pl. Janković, nekadašnja upraviteljeva kuća i tadašnje vlastelinsko sjedište dograđeno je i pregrađeno, tako da je barokna zgrada preoblikovana u neoklasicistički dvorac.“
Na temelju kupoprodajnog ugovora od 20. studenog 1931. godine vlasništvo nad suhopoljskim posjedom preneseno je na Hrvatsko-slavonsku banku za parcelaciju i kolonizaciju d.d. u Zagrebu. U sljedećem razdoblju ova banka je raspolagala i posjedom i dvorcem, a u dvorac je useljeno više različitih stanara. U to vrijeme zgrade dvorca nisu značajnije obnavljane niti dograđivane. Vlasništvo nad dvorcem i parkom 9. ožujka 1942. godine preneseno je na Hrvatsko dioničarsko prometno društvo u Virovitici, ali već 30. listopada iste godine dvorac i park dospijevaju u vlasništvo Hrvatske školske i prosvjetne zaklade mjestne općine Suhopolje Dr. Ante Starčević. Novi je vlasnik ubrzo, za vrijeme Drugog svjetskog rata, dao dograditi veliku dvoranu u sjeverozapadnom segmentu središnje zgrade: prostorija je produžena u smjeru sjeverozapad – jugoistok, u njoj je uređena velika pozornica, a s jugoistočne strane dograđen je ulaz.
Dvorac se nalazi u parku u Suhopolju, njemu se prilazi sa sjeverozapada, jednom od staza kroz park. Radi kolnog prilaza, staza je proširena i asfaltirana. Danas dvorac ne obuhvaća sve zgrade koje su nekada pripadale kompleksu, već samo jednokatnu središnju zgradu dvorca i dva prizemna krila istočno i zapadno od nje, urušenu kapelicu u dnu parka, bivšu ledenicu, kao i cijeli preostali park.
Anđela Horvat obišla je 1970. godine sa suradnicima dvorce u sjevernoj Hrvatskoj i tom prilikom o suhopoljskom dvorcu zabilježila sljedeće:
„Nedaleko Virovitice prema jugoistoku u centru Suhopolja, nasuprot klasicističkoj crkvi, podigli su Jankovići dvorac, kojeg su okružili parkom. To je jednokatni objekt historicističkog oblika sastavljen od nekoliko građevnih elemenata, od kojih je najuočljiviji ulazni dio s cilindričnim malim kulama i imitacijom kruništa. U istom duhu sagrađen je obiteljski mauzolej podignut na ivici parka, koji upotpunjuje cjelinu kompleksa. Park je engleskog tipa s egzotama.“
Kroz godine, dvorac i park promijenili su velik broj vlasnika, a dvorac je nakon 2. Svjetskog rata služio kao dom za nezbrinutu djecu. Poslije je u dvorcu bila smještena škola koja je imala 1500 učenika, a dio dvorca služio je kao dječji vrtić. Poljoprivredno industrijski kombinat (PIK) Suhopolje u dvorcu je kasnije imao svoje urede. Tijekom tog vremena krovište dvorca izgorjelo je u požaru, koje je kasnije obnovio PIK. Nakon što je PIK otišao u stečaj, 2000. godine dvorac je kupila tvrtka Abacus koja je bila vlasnik sve do 2012. godine.
Dvorac danas
Kompleks je danas napušten, bez namjene i posve devastiran: sve tri zgrade dvorca u lošem su građevinskom stanju, kapelica u parku je urušena i bez krova.
Virovitičko-podravska županija je u srpnju 2012. godine kupila park i dvorac u Suhopolju s namjerom njegove obnove. Povoljan smještaj dvorca u središtu mjesta i uz državnu cestu otvara mogućnost prenamjene dvorca u turističke svrhe. U kolovozu 2016. godine započela je i provedba EU projekta „Centar za posjetitelje – Dvorac Janković“ vrijednog 39,7 milijuna kuna.
Detaljnu povijest utjecaja obitelji Janković na Suhopolje i okolna mjesta te u konačnici na cjelokupni prostor VPŽ proučava oformljena Radna skupina za valorizaciju ostavštine obitelji Janković u okviru projekta Centar za posjetitelje – Dvorac Janković. Redovna aktivnost su i odlasci na terenska istraživanja u razne kulturne institucije na području Pakraca, Požege, Daruvara i Zagreba, a sukladno do sada prikupljanoj i proučenoj građi, po potrebi istraživanje će proširiti i na neka mjesta u susjednoj Mađarskoj.
Dvorac Janković će u jednom dijelu biti obnovljen kao kulturno dobro, a u drugom kao visoko vrijedni smještajni objekt na razini 5 zvjezdica. Projektom obnove i opremanja suhopoljskog dvorca Janković, koji već desetljećima zjapi prazan i u ruševnom je stanju, Suhopolje će postati jedno od atraktivnijih mjesta na karti kulturnog turizma, unaprijedit će se upravljanje kulturnom baštinom i očekivano, osigurati gospodarska korist, razvoj i zapošljavanje lokalnog stanovništva.
Projekt Centar za posjetitelje napisala je VIDRA Agencija za regionalni razvoj Virovitičko-podravske županije, a nositelj projekta je Virovitičko-podravska županija. Ukupno prihvatljivi troškovi su 39.767.716,50 HRK dok je intenzitet potpore Europske unije je 84,04% odnosno 33.419.096,67 HRK bespovratnih sredstava, dok visina udjela prijavitelja i partnera iznosi 6.348.619,83 HRK. Partneri na projektu su Turistička zajednica Virovitičko- podravske županije, Gradski muzej Virovitica te Općina Suhopolje.
Projektom obnove i opremanja suhopoljskog dvorca Janković, koji već desetljećima zjapi prazan i u ruševnom je stanju, Suhopolje će postati jedno od atraktivnijih mjesta na karti kulturnog turizma, unaprijedit će se upravljanje kulturnom baštinom i očekivano, osigurati gospodarska korist, razvoj i zapošljavanje lokalnog stanovništva.
(M.O.Ščitaroci, T.Papić, I.Šemper, S. Galović, J. Mikolčić, www.suhopolje.hr, www.vpz.hr)
