21. ožujak – Svjetski dan šuma u godini koju je Generalna skupština UN-a proglasila Međunarodnom godinom šuma
Rezolucijom Generalne skupštine UN-a broj 61/193 od 20. prosinca 2006. godine, 2011. godina je proglašena Međunarodnom godinom šuma, a na prijedlog Foruma za šume Ujedinjenih naroda (UNFF). Forum za šume UN-a je krovna međunarodna organizacija u šumarstvu, te određuje smjer šumarstva na globalnoj razini, a čine ju sve države članice UN-a i specijalizirane agencije. Osnovan je 2000. godine, a Republika Hrvatska je od samih početaka aktivno uključena u rad Foruma, tako da je na 5. zasjedanju UNFF-a 2005. godine pokrenula inicijativu za proglašenje 2011. godine Međunarodnom godinom šuma.
Sve države članice su pozvane da tijekom 2011. godine na međunarodnoj i nacionalnoj razini sudjeluju i organiziraju niz događanja i aktivnosti kojima bi se obilježila Međunarodna godina šuma, s ciljem edukacije javnosti o značaju koji šume i šumski ekosustavi daju cijelom planetu i svim segmentima čovjekovog života. Prilikom obilježavanja Međunarodne godine šuma, velik naglasak se daje održivom gospodarenju šumama kao potrebnom temelju svih ljudskih aktivnosti.
Ustav Republike Hrvatske posvećuje veliku pažnju šumama jer je šumski fond potencijalno jedno od najvećih nacionalnih bogatstava Hrvatske. Zakonom o šumama (NN 140/05) šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku, te imaju njezinu osobitu zaštitu. Inače, 47 posto kopnenih površina Republike Hrvatske prekrivaju šume, a od toga je 78 posto ukupne površine šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, što omogućava osiguranje dodatnih sredstava za biološku obnovu šuma. Šume su najsloženiji ekosustavi na Zemlji, te povoljno utječu na zaštitu zemljišta od razornog djelovanja oborina i vjetrova, na režim voda, na klimu, stanje vodnih akumulacija i prinos poljoprivrednih kultura, na zdravstvene i higijenske uvjete života, ljepotu krajolika, na odvijanje prometa i razvoj turizma. Osim toga, 95 posto šuma u Republici Hrvatskoj su prirodne šume, što im daje posebnu vrijednost u usporedbi sa drugim europskim zemljama, a posebna specifičnost šuma je da su one obnovljivo prirodno bogatstvo.
Hrvatsko šumarstvo se temelji na načelima održivog gospodarenja s očuvanjem prirodne strukture i raznolikosti šuma, te trajnog povećanja stabilnosti i kakvoće gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma. Ovakvim načinom gospodarenja, iz šuma se izuzimanju znatno manje količine drveta od godišnjeg prirasta, a prilikom izuzimanja uglavnom se odabiru lošija stabla, te naše šume postaju zdravije i ljepše. Glavninom šuma u vlasništvu države, gospodare Hrvatske šume, a gospodarenje se temelji na Šumskogospodarskim osnovama područja, koje se donose za period od 10 godina. U Šumskogospodarskoj osnovi područja, utvrđuje se ekološka, gospodarska i socijalna podloga za biološko poboljšanje šuma i povećanje šumske proizvodnje. Cilj gospodarenja šumama u Republici Hrvatskoj je održivo i skladno korištenje svih funkcija šuma i trajno poboljšanje njihova stanja.
Šume su nezamjenjive za zaštitu i unapređenje čovjekova okoliša, općekorisne funkcije šuma od vitalnog su značaja za održavanje zraka, vode i zemljišta, kao najvažnije komponente životne sredine i ne mogu se nadomjestiti nikakvim tehničkim sredstvima.
Općekorisne funkcije šuma su:
– zaštita tla od erozije vodom i vjetrom
– uravnoteženje vodnih odnosa u krajobrazu, te sprečavanje bujica i vodnih valova
– pročišćavanje voda procjeđivanjem kroz šumsko tlo, te opskrba podzemnih tokova i izvorišta pitkom vodom
– povoljan utjecaj na klimu i poljodjelsku djelatnost
– pročišćavanje onečišćenog zraka
– utjecaj na ljepotu krajobraza
– stvaranje povoljnih uvjeta za ljudsko zdravlje
– osiguranje prostora za odmor i rekreaciju
– uvjetovanje razvoja ekološkog, lovnog i seoskog turizma
– očuvanje genofonda šumskog drveća i ostalih vrsta šumske biocenoze
– očuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosustava i krajobraza
– podržavanje opće i posebne zaštite prirode šumovitog krajobraza
– ublažavanje učinka stakleničkih plinova, vezivanjem ugljika i obogaćivanjem okoliša kisikom
– opća zaštita i unapređivanje čovjekova okoliša postojanjem šumskih ekosustava kao biološkog kapitala velike vrijednosti
– značenje u obrani zemlje i razvoju lokalnih zajednica
Šume su jedna od temeljnih prirodnih vrijednosti mnogih područja zaštićenih temeljem Zakona o zaštiti prirode, posebice u ukupno 34 hrvatska posebna rezervata šumske vegetacije, koji obuhvaćaju površinu od 2.946,84 ha i obilježeni su iznimno vrijednim sastojinama pojedinih šumskih zajednica.
Šumska područja važna za vrste i stanišne tipove ugrožene na nacionalnoj i/ili međunarodnoj razini, uključena su u Ekološku mrežu Republike Hrvatske, a biti će i vrlo važan sastavni dio hrvatskog dijela europske ekološke mreže NATURA 2000. Gotovo sva šumska staništa u Hrvatskoj pripadaju klasama NATURA 2000 stanišnih tipova, zaštićenih EU Direktivama o staništima.
Šumski ekosustavi su često prošarani raznim staništima, što povećava njihovu biološku raznolikost ( vode tekućice, izvori, bare, cretovi, šumski rubovi, šumske čistine, stara stabla, sušci, trulo drvo i dr.), a prisutnost velikog broja zaštićenih i/ili ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, kao i raznih vrsta gljiva, potvrđuje izniman doprinos šuma ukupnoj biološkoj raznolikosti Republike Hrvatske.
