dr. Dejan Radaković o moždanom udaru kod žena: Zahvaljujući GROM-u, veće su šanse da će osoba preživjeti i imati što manji gubitak funkcije

Pod imenom „Go Red for Women“, 2004. godine je u Sjedinjenim Američkim Državama pokrenuta inicijativa s ciljem povećanja prevencije, dijagnostike i kontrole kardiovaskularnih bolesti, između ostalog i bolesti krvnih žila srca i mozga kod ženske populacije.

U Hrvatskoj je 2019. godine kampanju „Dan crvenih haljina“ pokrenulo Hrvatsko neurološko društvo. Posvećena borbi protiv moždanog udara kod ženske populacije, obilježava se prvog petka u veljači. Kao što sam naziv govori, simbol kampanje je crvena haljina. Dok haljina služi kao univerzalni znak za ženstvenost, crvena boja predstavlja zdravlje i život, a u isto vrijeme je i boja koja upozorava na opasnost. U Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica, u organizaciji Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ VPŽ, 3. veljače održana je tribina povodom javnozdravstvene kampanje „Dan crvenih haljina“.

Jedan od stručnih predavača koji su tijekom tribine velikom broju okupljenih iznijeli edukativne i zanimljive informacije o moždanom udaru je Dejan Radaković, dr. med., spec. neurolog Odjela za neurologiju Opće bolnice Virovitica.

Kada pričamo o moždanom udaru, što se Republike Hrvatske tiče, statistika je brutalna, a brojke su neumoljive. Naime, moždani udar prvi je uzrok invalidnosti, drugi uzrok smrtnosti te jedan od glavnih uzroka demencije u Hrvata. Neke procjene govore da moždani udar godišnje pogodi više od 15 tisuća stanovnika naše države, a da se čak 80 tisuća osoba bori s njegovim posljedicama. Kako bismo saznali nešto više o ovoj temi koja je, sudeći prema statistici, naša stvarnost, popričali smo s D. Radakovićem koji nam je ponudio zanimljive i informativne odgovore na goruća pitanja o ovom stanju.

Što je to uopće moždani udar i kako dolazi do tog stanja?

·         Moždani udar je stanje koje nastaje naglo, zato se i kaže „udar“. U tom stanju dolazi do prekidanja adekvatne cirkulacije u moždanom tkivu, što za posljedicu ima nastanak raznih deficita u ljudskom organizmu. Nekakva temeljna podjela je na ishemijski moždani udar, do kojeg dolazi zbog začepljenja krvne žile i koji je najčešći moždani udar te hemoragijski moždani udar, što znali da zbog puknuća krvne žile došlo do krvarenja u mozgu. Taj tip moždanog udara je nešto malo rjeđi, ali ugrožava život.

Mogu li osobe rano prepoznati simptome moždanog udara i ako da, na koji način?

·         Mogu, i to putem hrvatskog akronima GROM. Što to znači? Kod osobe kod koje se počeo razvijati ili je već nastao moždani udar poremećena je funkcija govora (G). Kada tu osobu zamolimo da digne ruke (R), a jednu ne može, s velikom vjerojatnosti možemo posumnjati na možda udar. Oduzetost (O) se u pravilu odnosi na jednu stranu tijela, što je vidljivo s ispadima lica koje se „objesi“, usni kut visi i osoba ne može podignuti ruku i nogu na toj strani tijela, ili može, ali oslabljeno. Ono što je svakako najbitnije su minute (M). Što se moždani udar ranije prepozna i što se ranije počne liječiti, veće su šanse da će osoba preživjeti i imati što manji deficit, odnosno gubitak funkcije. Najželjeniji ishod, ako se „poklope“ svi poželjni momenti, je taj da osoba nakon moždanog udara na svojim nogama ode kući, bez poremećaja govora, motoričke slabosti ekstremiteta i sa svim održanim funkcijama koje karakteriziraju ljudsko biće.

Kao što znamo, statistike po pitanju moždanog udara nam ne idu u prilog. Koji su čimbenici rizika na koje svojim ponašanjem možemo utjecati kako ne bismo postali dio te crne statistike? S druge strane, koji su oni koji su ipak izvan naše kontrole i utjecaja?

·         Nažalost, statistike za Republiku Hrvatsku su vrlo loše, ružne i crne. Otprilike 15 tisuća ljudi godišnje doživi moždani udar. Češće se to dogodi kod žena, otprilike jedna od pet žena doživi moždani udar, te jedan od šest muškaraca. To je svakako poražavajuća statistika. Međutim, ono što je pozitivno u toj priči je što postoje faktori i čimbenici rizika na koje kao pojedinci možemo utjecati. To su primarno neke svakodnevne i uobičajene stvari poput reguliranja krvnog tlaka, šećera i masnoća u krvi. Faktor rizika su i neki poremećaji srčanog ritma, primarno fiberlacija atrija, odnosno nepravilan i ubrzani rad srca. To si pojedinac može provjeriti sam tako da si opipa puls na vratu ili ruci. Ako osjeti da je puls nepravilan, može posumnjati da se radi o poremećenom ritmu koji se treba liječiti i svakako se treba javiti svom liječniku. Također, možemo i eliminirati loše navike kao što je pušenje cigareta i prekomjerno konzumiranje alkohola. Svakako treba poraditi i na rješavanju stresa te provesti adekvatan broj sati kvalitetnom spavanju. Još nešto što svi možemo regulirati tjelovježbom je prekomjerna tjelesna masa. To je ono što je dobro u cijeloj priči i ono čime možemo sami utjecati na poboljšanje svog zdravstvenog statusa. Faktori rizika na koje nažalost ne možemo utjecati su dob, spol i genetika. Žene su kao spol podobnije moždanom udaru, a treba istaknuti da čak postoje neki genetski uvjetovani faktori rizika na koje možemo utjecati, npr. takozvana trombofilija.

S obzirom na to da je ženska populacija podložnija ovom stanju, možemo li izdvojiti neke određene faktore rizika specifične za ženski spol?

·         Ono što je više specifično za žene je hormonski disbalans kojem žena bude izložena nakon prolaska generativne dobi ulaskom u menopauzu. Danas se smatra da je „fine tuning“, odnosno fino usklađivanje hormonskog balansa i tijekom menstrualnog ciklusa, zaštitni i protektivni faktor za nastanak moždanog udara, ono što na neki način čuva ženu u generativnog dobi od nastanka moždanog udara. Unatoč tome što su vremenom postali mnogo sigurniji, posebno oralni kontraceptivi povisuju rizik od moždanog udara, posebice kod žena koje uz njih konzumiraju cigarete i imaju trombofiliju. Trudnoća, nažalost, također nosi jedan povišeni rizik moždanog udara. Povišeni tlak u trudnoći također nosi još jedan dodatni faktor rizika. Ono što smo nekoć smatrali nekakvim „zaštitnim“ čimbenikom, a to je korištenje hormonske nadomjesne terapije, danas se pokazuje kao dodatan faktor rizika za nastanak moždanog udara u žena. Također, jedna specifičnost je i to što su migrene s takozvanom aurom povezane s ishemijskim moždanim udarom kod mlađih žena. Migrena je nešto s čime se mi danas uspješno nosimo. To je nešto što možemo izregulirati i ovim putem pozivam sve osobe s glavoboljom da se jave u naše neurološke ambulante.

Uz simptome moždanog udara kojima nas uči akronim GROM, postoje li još neki na koje valja obratiti pažnju?

·         Uvijek treba istaknuti iz definicije da moždani udar nastaje iznenada i naglo, prisjetimo se GROM-a. Osim smetnji govora, treba spomenuti i smetnje vida, zamagljenje ili gubitak vida. Negdje prije smo imali situaciju zanimljivu za nas neurologe. Došla nam je pacijentica koja je, po svojoj priči, doživjela moždani udar. Uredno smo se dijagnosticirali i preporučili terapiju. U naknadnom razgovoru s pacijentičinom pratnjom, njenom snahom, saznali smo da se unazad par dana „sudarala“ sa zidom i vratima. Objasnili smo pacijentici i pratnji o čemu se radi, odnosno da je došlo do začepljenja jedne krvne žile koja je odgovorna za formiranje tog našeg kvalitetnog prostornog vida. Mogu nastati i iznenadne smetnje u hodu, nesigurnosti i „zanašanje“ hoda, gubitak ravnoteže i vrtoglavica. Ako osoba primijeti poteškoće s ravnotežom, to možda malo više upućuje na nastanak moždanog udara i bilo bi poželjno javiti se liječniku. Treba istaknuti i iznenadnu i jaku glavobolju koja može biti praćena mučninom i povraćanjem. Ona može biti izrazito ozbiljan znak nastanka jedne specifične vrste moždanog udara, kada dolazi do krvarenja određenih krvnih žila i nužna je hitna i promptna reakcija. Obično osobe tu bol opisuju kao najjaču bol ikad doživljenu u području glave u životu.

Kao liječniku Odjela za neurologiju OB Virovitica, stanja poput moždanog udara vaša su svakodnevica. Kako to izgleda u praksi, od trenutka kada pacijent sa sumnjom na moždani udar dođe do vas do samog liječenja?

·         Nažalost, prvo morate „imati“ bolesnika kojemu netko mora pozvati pomoć. Što je duže osoba, zbog raznih okolnosti, izvan doticaja drugih koji mogu reagirati i pozvati pomoć, to je veliki problem i mi u tom slučaju ne možemo aktivno intervenirati. Potreban je poziv Hitnoj medicinskoj pomoći nakon čega naši kolege pacijenta dovezu u Opću bolnicu Virovitica. Pacijent dolazi u Objedinjeni hitni bolnički prijem gdje naši stručni i dobro educirani liječnici mogu prepoznati stanje te na vrijeme konzultiraju neurologa. Neurolog tada učini kliničku procjenu, radi li se uistinu o moždanom udaru ili nečem drugom. Kad se postavi sumnja na moždani udar, konzultiramo naše kolege radiologe. Na temelju radiološke obrade imamo uvid u to što se događa u mozgu te donosimo odluku o terapiji protiv moždanog udara, odnosno trombolizi, što je proces davanja pacijentu lijeka u obliku infuzije čiji cilj je „otopiti“ ugrušak koji je nastao. Ako je ugrušak veći i ako je u većim krvnim žilama mozga, pacijent može biti kandidat da se ugrušak izvadi mehanički. U toj situacija konzultiramo naše kolege u tercijarnim ustanovama. Imamo dobru suradnju s Kliničkim bolničkim centrima u Osijeku i Zagrebu te se ovim putem želim i zahvaliti našim osječkim i zagrebačkim kolegama koji nam aktivno pomažu u aktivnom liječenju naših pacijenata.

Koliko prijevoz pacijenata u druge gradove igra ulogu u njihovu liječenju?

·         Kada pričamo o drugim gradovima, tu je i jedan dosta velik problem transporta pacijenata. Nije problem što se naših kolega u sanitetu tiče, to uopće nije upitno, već taj što nam treba minimalno dva sata pod rotirkama do Osijeka ili Zagreba. Promet je takav kakav je, a kao što znamo u GROM-u su najvažnije upravo minute i vrijeme reagiranja. Gubimo jako puno vremena jer su to nekakvi zahvati koji se mogu izvoditi isključivo i samo u velikim ustanovama. Mi smo relativno mala ustanova i bolnica i, nažalost, nemamo mogućnost takvog liječenja. Druga vrsta liječenja, „konzervativna“ kako mi kažemo, je putem infuzijskih otopina i raznih lijekova koje dajemo pacijentima. Ako pacijent nije za transport, dolazi na Odjel neurologije na kojem provodimo naš famozni protokol za trombolizu. Jedan od zadataka nam je minimizirati rizik nastanka komplikacija, s obzirom na to da svaki moždani udar nosi komplikacije poput upale pluća, infekcije mokraćnih puteva, nastanka ugruška u velikim krvnim žilama zbog nepokretnosti pacijenta i dekubitusa. Tu uvijek treba istaknuti važnost sestrinske njege jer o njoj ovisi značajna redukcija svih tih komplikacija. Već u startu kod dolaska pacijenta počinjemo regulaciju faktora rizika. Ako je previsok tlak ili, što je puno rjeđe, prenizak. Reguliramo šećer uz pomoć kolega internista i započinjemo rano liječenje ako osoba ima, primjerice, visoku razinu kolesterola. Također, rano počinjemo fizikalnu terapiju u čemu veliku i važnu ulogu imaju naši kolege fizioterapeuti. kao i svi koji sudjeluju u našem zajedničkom lancu liječenja pacijenata od moždanog udara. Ako to sve prođe u redu, dolazi do otpusta kući ili u udomiteljstvo. Ljudi nam često postave pitanje toplica. Nažalost, mi nemamo nekakav dogovoreni i ugovoreni put u toplice. To nije do nas, to je nešto što treba poboljšati u zdravstvenom sustavu.

Na svom predavanju u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica istaknuli ste kako je izuzetno važno pacijenta što prije otpustiti iz bolnice. Koji je razlog tome?

·         Bolnička sredina je prepuna takozvanih rezistentnih i po život opasnih bakterija. S obzirom na to da su one otporne na antibiotike, svaki suvišni dan proveden u bolnici je životna ugroza za bolesnika. Teško je članovima obitelji objasniti da je za pacijenta dobro da ga se otpusti čim se za to steknu uvjeti. Ono što naše sestre vrlo efikasno rade je edukacija samog pacijenta i skrbnika o daljnjim postupanjima u vezi rehabilitacijskog i nastavnog liječenja bolesnika.

Za sam kraj, kome se obratiti kada se pojave potencijalni čimbenici rizika od moždanog udara? Tko je u tom slučaju „prva crta obrane“?

·         Glavni temelj zdravstvenog sustava u Hrvatskoj je liječnik obiteljske medicine. Kada osoba sama zamijeti nekakve čimbenike rizika ili posumnja na njih, treba se obratiti svom liječniku obiteljske medicine. Postoji i patronažna služba, medicinske sestre koje se educiraju za to, kao i neurološka služba u OB Virovitica. Naše ambulante su otvorene za sve naše građane, kao i one izvan naše županije. Ovim putem želio bih objasniti javnosti da smo i mi isto samo ljudi. Rado bi pomogli svima, ali nas ima toliko koliko nas ima i posla možemo u jedinici vremena odraditi toliko koliko možemo. Nažalost, nismo uvijek u mogućnosti baš svakoga primiti kad bi on to poželio. Ako se radi o hitnim stanjima – 24 sata, 7 dana u tjednu i 365 dana u godini naša hitna neurološka je dostupna našim građanima. (www.icv.hr, eat)

Više fotografija možete vidjeti OVDJE