Frama u Virovitici slavi 30 godina: Razgovarali smo s fra Ivicom Jagodićem, što pripremaju za ovu veliku obljetnicu

Virovitička zajednica franjevačke mladeži – Frama ove godine obilježava puna tri desetljeća djelovanja, pa je za 7. listopada, kada framaši polažu svoja Obećanja, najavljeno veliko okupljanje i zanimljiv sadržaj i za sve bivše članove zajednice  koji će se ovim putem prisjetiti svojih početaka i svih godina provedenih u njoj. Podsjećamo, Frama je kršćanska zajednica koja okuplja mlade od 15 pa sve do 30 godina, a koji po uzoru na sv. Franju Asiškog žele živjeti karizmu i slijediti Krista u svom životu, ponajprije kroz služenje i pomoć drugima.

Kroz tri postulata – siromaštvo, poslušnost i čistoću, kao i kroz otvorenost za razvijanje talenata, ideja, kreativnosti, duhovni rast i sve ono što je iznjedrila u ovih trideset godina, samo na virovitičkom području okupila je više stotina ljudi, dok se na razini Hrvatske, a onda i Bosne i Hercegovine, ta brojka kreće u tisućama. Nekadašnja djeca izrasla su u ljude koji duh služenja svojoj župi i zajednici nastavljaju i godinama nakon što su je napustili.

Jedan od onih koji je pokrenuo i duhovno „gurao“ Framu u Hrvatskoj, od njenih početaka do danas, je novi virovitički župnik fra Ivica Jagodić. Trideseti rođendan virovitičke Frame mu je, kaže, nevjerojatan duhovni poklon pred kojim se osjeća poniznim i zahvalnim, za sve plodove koje je Zajednica iznjedrila u tom periodu.

• Riječ je o lijepom kontinuitetu koji traje već punih 30 godina, a u Virovitici se od samih osnutaka zajednice osjećao određeni polet i zanos. Kada danas sagledavamo taj period, vidimo vrlo uspješne i vrijedne ljude koji su izrasli upravo iz te framaše, žive zajednice. Nekadašnja djeca postala su odrasli ljudi koji su danas aktivni u svojoj samostanskoj zajednici, obitelji, na svom radnom mjestu, župi i u društvu – ističe fra Ivica, s dozom ponosa, ali i ganut što se, nakon što su mladi framaši predložili da se za njihova Obećanja okupe i „oni stari“, jako brzo uključio velik broj zainteresiranih, pa je s današnjim danom ta brojka prešla njih 150.

Fra Ivica kaže kako se slaže zanimljiv program slavlja pod nazivom „Franjinim stopama“. Sastojat će se od kratke retrospektive, prisjećanja na 30 godina postojanja (članovi, duhovni asistenti), svete mise, u prepoznatljivoj duhovnoj atmosferi i pjesmama koje su stvorene u ovoj Frami, a koje su i danas pjevane na misama, a onda i klasičnog framaškog druženja.

Nekadašnji framaši neće biti sami, planiraju dovesti i „pojačanja“: svoje obitelji, supružnike i djecu, a među kojima su već i neke nove generacije koje su svoje mjesto pronašli u vjeri i životu župe: ministranati, svirači, zboraši, čitači… Frama je mnogima odigrala važnu ulogu u formativnim godinama života. Omogućila je svima koji su u nju pristigli, da se osjete slobodno se izraziti, biti svojima, prihvaćenima, u duhu vjere, poštovanja i prijateljstava od kojih neka traju desetljećima.

Sama Frama niknula je na oduševljenju tadašnjih fratara, među kojima je bio i fra Ivica, a koji je kao student teologije jedne godine otputovao u Italiju, kako bi naučio strani jezik. Talijanske zajednice franjevačke mladeži, s kojima su se susreli hrvatski franjevci, upalile su onu iskru vjere u njima nakon koje više ništa nije bilo isto.

• Tamo smo se prvi put susreli s Franjevačkim hodom (Maršom), radom zajednica, onim Franjinim duhom koji je tako živ i prepoznatljiv. Od dojmova tog hoda mi smo sami još mjesecima živjeli, od programa, nagovora, kontakata koje smo ostvarili, pjesama koje su nas dotakle. Sve nas je to duboko preporodilo, da nismo mogli drugačije nego biti oduševljeni te smo silno željeli i drugima prenijeti to oduševljenje. Išli smo korak po korak i ubrzo odveli prvu skupinu mladih na susret u Italiju. I to je bilo to. Njihov žar, uz duhovnu asistenciju franjevaca, pokrenuo je ubrzo osnivanje zajednica diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine – prisjetio se fra Ivica.

Virovitički framaši će se, dakle, prisjetiti kako je nekada bilo. Kako su večeri provodili u susretima, misama, radom po grupama, kako su slavili rođendane, obljetnice, smišljali kvizove, igrokaze i glumili, kako su dijelili jedan važan dio života sa zajednicom koja im je bila drugi dom.

Upravo iz tog iskustva mnogi su se odlučili i na svoje pozive – ne samo kao svećenici ili redovnice, već i kao vjeroučitelji i u drugim zanimanjima, a zrno vjere koju je u njima posadila zajednica nastavilo je rasti sve do danas.

Kako lijepo zaključuje fra Ivica: kao i duhovni evergrini, Frama se može nazvati nečim što je nezaustavljivo, što se pamti i što ima svoju dalekometnu budućnost.

• To je nešto što je u dubini izraslo i što ima svoju ekspanziju i svoje daleke domete. Sve to zahvaljujući jednom mladom biću koje se može uključiti u jednu otvorenu zajednicu, ondje pronaći svoje mjesto i po njemu pokazati i razviti sve svoje darove, talente, mogućnosti. Frama kao zajednica je u biti jedan prostor koji postaje bezgranično djelovanje za jednog mladog čovjeka, a koji kasnije odraste u zrelu, odgovornu i kvalitetnu osobu – smatra fra Ivica.

Jer, kao što će zaključiti mnogi sadašnji i bivši framaši, Frama nije samo kršćanska zajednica. Ona je svojevrstan stil života koji se nastavlja i daleko kasnije, kad zbog godina istekne službeno članstvo u njoj. (www.icv.hr, Fotografije: Marija Lovrenc i FRAMA Virovitica)