Dan udomitelja odraslih u Virovitici: Zahvalili ljudima koji su starijima i nemoćnima dali svoje srce, dom i brigu 24 sata dnevno

U TIC-u Virovitica proslavljen je 2. Nacionalni dan udomitelja za odrasle osobe, na kojem je Zavod za socijalni rad, Županijska služba Virovitičko-podravske županije, Područni ured Virovitica, svečano zahvalio svim udomiteljima koji su odraslim osobama, nemoćnima i starijima dali svoje srce, dom i brigu kroz 24 sata dnevno. Simbolično su pak nagradili one koji su u udomiteljstvu odraslih 5, 10 i 15 godina.

Svečanosti su nazočili zamjenica virovitičkog gradonačelnika Vlasta Honjek-Golinac, načelnik Općine Gradina Josip Vučemilović-Jurić, predstavnici općina i Zavoda s područja VPŽ. Vlasta Honjek-Golinac istaknula je potporu ovom vidu brige za odrasle, čestitajući svima na odluci da se bave udomiteljstvom i bolesnima, nemoćnima i starijima uz kvalitetnu skrb pruže sigurnost, toplinu i osjećaj doma.

Ovaj vid udomiteljstva nedostaje u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i na području Virovitičko-podravske županije, kaže predstojnica Marija Bajan Prokl, koja zahvaljuje svima onima koji su u ovom plemenitom poslu i zvanju prepoznali sebe i u njemu se darovali drugima.

“Naši udomitelji su oni koji nakon što se pokaže potreba za smještajem korisnika u obitelj, preuzimaju svu brigu o njima, od pitanja zdravstvenog stanja, odlazaka kod liječnika, preko kontakata s obitelji. Raduje me što svaka Županijska služba danas ima poseban Odjel koji se bavi isključivo udomiteljstvom i u koji su uključene socijalna radnica, psihologinja i pravnica. Oni obilaze naše korisnike i udomitelje, vode brigu jesu li ispoštovani svi zakonski uvjeti, no ponajprije su tu kao pomoć i savjet i udomiteljima, njihovim obiteljima i korisnicima” – kaže M. Bajan Prokl. 

Kod smještaja u udomiteljsku obitelj, važno je da korisnik bude što bliže svojoj obitelji i zajednici u kojoj je živio, no zbog velike potrebe za ovom vrstom skrbi, na području naše županije svoj su novi dom pronašli i korisnici s područja susjednih županija.

“Da pokrijemo sve potrebe za smještajem korisnika u ovom trenu nam nedostaje najmanje još pet udomiteljskih obitelji. Ono čemu mi danas težimo je kvaliteta, kako kvaliteta smještaja, tako i stručnost i educiranost udomitelja. Kako bi to ostvarili, omogućavamo im potporu te dajemo odgovore na sva ona pitanja koja su nužna za njihovo svakodnevno funkcioniranje i skrb o korisnicima” – kaže predstojnica koja ističe kako biti udomitelj u Hrvatskoj nije teška ni zahtjevna zadaća.

Potrebno se samo odlučiti na taj korak, poručila je i pozvala sve one koji imaju empatiju, volju i želju, da razmisle o udomiteljstvu. Ono je danas djelatnost od koje se, uz plemenitost samog poziva, zahvaljujući prepoznatim prioritetima skrbi za ranjive i starije od strane države, može živjeti, rekla je.  

Oni koji se odluče na brigu o korisnicima 24 sata dnevno, moraju biti spremni na to da će imati brojne uloge u životu osoba o kojima brinu. Bit će i njegovatelji, prijatelji, kuhari, utjeha u teškim danima, nositelji dobre atmosfere i rješavatelji svakodnevnih problema koje će svima život donijeti. Korisnike će oblačiti, previjati, kupati, voziti kod liječnika, naručivati sanitetski prijevoz, hraniti, ponekad i na sondu, komunicirati sa sinovima, kćerima, majkama ili očevima, ako je riječ o mlađoj osobi, pronalaziti načine da olakšaju svakodnevnicu i unesu radost i smisao u posebno teške dane. 

Ispričala je to Danijela Đunđek iz Čađavice, koja je udomiteljica već 10 godina i ove godine po drugi puta obnavlja dozvolu za ovom djelatnosti. U svojoj udomiteljskoj obitelji ima četiri korisnika. Iako im je prosječna dob između 70 i 90 godina, imala je i puno mlađe korisnike.  

“Jedan moj korisnik već je deset godina kod mene, a od mene je mlađi četiri godine. Imao je samo 38 godina kada smo ga udomili. Mlađe osobe koje postaju korisnici u udomiteljskim obiteljima uglavnom imaju zdravstvenih problema, iz domene mentalnog zdravlja, lišene su poslovne sposobnosti, boluju od teških, neizlječivih bolesti… Za sve njih obitelj se više ne može kvalitetno skrbiti i trebaju nekoga poput nas, kod koga će biti sigurni i zbrinuti. Sve ovisi o potrebama Zavoda s kojim surađujemo” – ističe udomiteljica Danijela, koja kaže kako uz obitelji korisnika i Zavod, ima jako dobre odnose s liječnicima, patronažnim sestrama i drugim stručnjacima uključenima u brigu za nemoćne i starije smještene u ovaj vid skrbi. 

“Ja sam u ovaj posao, odnosno službu, ušla kad sam ostala bez radnog mjesta nakon 19 godina rada. Procijenila sam da je prednost udomiteljstva ta, između ostalog, što ću moći raditi od kuće. Bilo mi je teško u početku, od osnovne brige o zdravlju korisnika, do prilagodbe na različite karaktere i sve njihove potrebe. Putem bivših centara za socijalnu skrb, a danas su to Zavodi, imamo godišnju edukaciju, prije početka smo edukaciju prošli i s medicinskim i patronažnim sestrama, kako bismo znali otkud početi i što nas čeka. Trebalo je samo vrijeme i iskustvo koje je s njim dolazilo, da se na sve naviknem i uhodam. Danas, sa svakim danom je sve lakše. I dalje sam svjesna kako sam za svakog korisnika ja odgovorna, on mi je povjeren na svu brigu, vjerujte, ima svega, ali iskustvo mi je donijelo znanja i sigurnost da je ovo posao i služba za mene. To ili volite ili ne” – zaključuje udomiteljica D. Đunđek. (www.icv.hr, mlo)