TEDX Virovitica Library: Inspirativni govornici otkrili koje su to odluke promijenile njihov SVE(MIR)

Gradska knjižnica i čitaonica je bila domaćin TEDx Virovitica Library konferencije  na temu „Odluka koja mijenja SVE(MIR)“, a na kojoj su poznati govornici s publikom podijelili svoje životne priče, pokretačke ideje i iskustva koja su za njih označila životnu prekretnicu i omogućile im izgraditi novu verziju sebe.

Ljubica Uvodić-Vranić, jedna od najproduktivnijih hrvatskih autorica psiholoških priručnika i voditeljica udruga i savjetovališta posvećenih održavanju i promicanju psihološkog zdravlja u lokalnoj i široj zajednici, poznata i po Udruzi Petkom u pet, publici je govorila o Avanturi osobne promjene – pet pretpostavki psihičkog zdravlja.

Usporedila je psihičko zdravlje sa cvijetom koji se sastoji od pet povezanih latica, koje pomažu čovjeku otkriti sebe i raditi na sebi.

• Jako je važno njegovati samopouzanje, vjerovati u sebe, jer je važan taj osjećaj sigurnosti da će naše ponašanje uroditi dobrim ishodom ili da ćemo, ako ishod ne bude dobar, moći podnijeti posljedice svog ponašanja i iz njih nešto naučiti. Potom nam je jako važno emocionalno se puniti. To možemo lijepim doživljajima, umjetnošću, glazbom, nekim iskustvima koja su samo naša. Emocionalno se punimo ne samo kada nama netko nešto lijepo kaže, već i mi drugome. Želimo li biti psihički zdravi, ne smijemo zaboraviti aktivno živjeti – ne u kaučarenju, koje je novi sport današnjice, nažalost, već krenuti, aktivno, u šetnju, akciju, pokrenuti se u svom životu – istaknula je psihologinja Uvodić-Vranić.

Govorila je i o važnosti čuvanja vlastitih i tuđih granica identiteta, kao i tijekom života imati pravu osobu od povjerenja, “čuvara tajni”, koji ne osuđuje, koji je u svakom periodu života rame za plakanje, podrška, odnosno – lijek u osobi koja nam je bliska.

„Šumski čovjek” Nikola Borić ispričao je svoje životno iskustvo odgovarajući na pitanje svog izlaganja „Što je sloboda?”. Prezentirao je životni put od vrhunskog altetskog trenera čiji su sportaši osvajali zlata na najvišim sportskim natjecanjima, do života na Šumskoj farmi u blizini sela Kokočak na orahovačkom području. Ispričao je kako je došlo do odluke da figurativno stavi ključ u bravu starog života, punog slave, novca, moći i uspjeha i nov početak potraži na Papuku, na koji je stigao s vrlo malo stvari i svega 500 eura.

• Sam sam izgradio kuću, gradio sam je dugo, stajala me je nešto manje od 15 eura, jer sam je gradio od slame i materijala koji su mi bili dostupni, cigli od drugih starih kuća. Prve zime na Papuku, kada je palo oko 80 cm snijega, a temperatura bila niža od dvadesetak stupnjeva ispod ništice, mami se nisam javio više od mjesec dana. Ispraznio mi se mobitel, a s Papuka se nisam spuštao tjednima ni u selo, među ljude, pa je mama zvala sve koje zna i ne pozna, u Orahovici i okolici, pitala znaju li tko sam, gdje sam i jesam li opće živ tamo negdje – ispričao je, između ostalog, Borić, rekavši kako je potraga za njim uspješno okončana nakon što ga je živog i zdravog vidio jedan od putnika namjernika i javio mami da je “sin živ, zdrav i dobro”.

Nikola Borić već devetu godinu živi sa djevojkom Zoranom Vujatović na farmi s brojnim životinjama i ljubimcima, sami uzgajaju hranu i trenutno su na 80 posto samoodrživosti. Borić je pričao i kako priroda utječe na njegovo psihičko i fizičko zdravlje, o tome kako se već od travnja do kasnog listopada iz prirode dobivaju plodovi koje ili uzgajaju ili su samonikli, pa ih beru i koriste za hranu, zimnicu, začine. Bez zadrške pričao je o pogreškama iz kojih je učio ovih devet godina i o strpljenju koje je bilo temelj da svoju novoživotnu želju ispuni do kraja.

• Živim u Raju na zemlji, a osjećaj koji doživim kada, poput danas, sjednem na konja i sate provedem u jahanju, neopisiv je – poručio je.

Željka Klemenčić, novinarka i gastro stručnjakinja donijela je publici novu perspektivu pogleda na jabuku, zeleno povrće i hranu kao takvu. Od dva posla, osjećaja besmisla i potrošenosti, ludila i trčanja od jedne obveze do druge i pisanja o ljudima koji uzgajaju pčele, svoje povrće i žive svoj san, bila je sama prazna. Poželjela je, rekla je, postati jedan od aktera svojih priča i sama živjeti slobodu, a to je, kaže, uspjela upravo zahvaljujući – kontroli! I to nad prehranom, jedinim čimbenikom života koji čovjek uvijek može u potpunosti kontrolirati.

U govoru pod nazivom „Kako je promjena prehrane promijenila moj život”, ispričala je kako joj je promjena prehrane omogućila ne samo novu energiju, lakoću razmišljanja, bolji izgled, ali ponajviše, snagu i odlučnost za važne životne odluke.

Naglasila je da svaki kvalitetan obrok ima ogroaman utjecaj na kvalitetu života, rekavši kako  hrana utječe na emocije, stavove, energiju, čisti život od viškova i oslobađa čovjeka od robovanja sebi, okolini, obrascima.

• Ne postoji jedan točan odgovor na pitanje što bi ljudi točno trebali jesti. Postoje različiti trendovi i različita mišljenja i različita istraživanja koja opovrgavaju jedna drugo. Nakon što gotovo davedeset godina eksperimentiram s više ili manje isključivim prehrambenim stilovima (nakon sirove hrane iskušala sam post, na sokovima i na vodi, hranila sam se s malo ugljikohidrata, bila u ketozi i na prehrambenom protokolu za autoimune bolesti), danas mogu reći da nakon svega naučenog svoj način zovem prehranom zdravog razuma i  modelom “budi sam svoj zamorac”. Jedina nutricionistička preporuka s kojom nikad nećete pogriješiti je – više povrća, osobito onog zelenog, lisnatog. Rafinirana industrijska hrana nije hrana. Hranite se proizvodima s lokalnih OPG-a. Manje je važno pitanje jesti ili nejesti meso. Važnije je – jesti živu hranu – iz iskustva je rekla Željka Klemenčić.

Paul Bradbury, Britanac koji 20 godina živi u Hrvatskoj, promovira Hrvatsku i direktor je Total Croatia Newsa, u Virovitici je po prvi puta javno progovorio o životnoj tragediji, danu 5. kolovoza, koji je u isto vrijeme bio i najtužniji, ali i najvažniji dan njegova života, u govoru pod nazivom “Walking out of my life aged 30 and starting again”.

Par dana prije prve obljetnice braka sa suprugom, koja mu je bila najbolji prijatelj i s kojom je bio zajedno sedam godina života, sve se raspalo, ispričao je. Supruga ga je napustila i novi život počela s vozačem kamiona. Bradbury se osjećao kao da je na svijetu ostao sam.

• Ustajao bih se i išao na par piva u pub, zatim na posao koji ne volim, a na povratku svratio opet u pub na par piva više. Živio sam u kući koju smo zajedno gradili, a koja je sada bila samo velika i prazna i kojoj bih se vraćao u kasne sate. Nisam imao iskrenog prijatelja – svi ‘naši’ prijatelji bili su zapravo prijatelji moje supruge, pa je jedna večer označila kraj mog dotadašnjeg života. Nakon dosta pića, pitao sam prijatelja što ću sa svojim životom. Odgovor je došao: otići ću autostopom u Južnu Afriku. Nitko nije vjerovao da ću to učiniti, no jesam – o početku nove životne avanture ispričao je Bradbury.

Nakon nevjerojatnog iskustva autostopiranja do Južne Afrike i povratka kući, život mu je  krenuo uspješnom putanjom. Bradbury danas, već više od 20 godina, živi u Hrvatskoj, ima suprugu i dvoje djece, putuje, piše blog, promovira Hrvatsku i ljude, običaje i poticaj je drugima kako da životnu tragediju iskoriste kao priliku za novog sebe. 

Blogerica, influencerica i pokretačica stranice Čitaj knjigu Alis Marić odala je publici tajnu kako se od ljubavi prema knjigama danas može i živjeti, ako čovjek posjeduje vjeru u sebe, svoje želje i bude dovoljno uporan u tome da ih slijedi.

U govoru pod nazivom “Pravo na izbor vlastitog puta” ispričala je kako je u starom životu, u velikoj korporaciji, u kojoj je dobila otkaz, dugo godina osjećala da uništena, prazna i nezadovoljna, ali nije odmah imala snage za radikalan potez i promjenu u životu.

• Dolazila bih kući u suzama, ljuta i očajna, a moja obitelj i poznanici samo bi govorili kako sam opet nezadovoljna, kako se samo žalim, kako nemam volje nizašto. A onda mi je jednog jutra javljeno da sam dobila otkaz jer je tvrtka bila u problemima i ja sam u tome prepoznala novu priliku. Knjige. One su mi oduvijek bile utočište, prijatelji, važan dio mene. Kad sam rekla ljudima koji su me poznavali da se planiram baviti knjigama i od čitanja knjiga živjeti, prasnuli su u smijeh. No, rekla sam sebi i njima, bit ću uporna i neću odustati, naći ću način da od knjige zaradim, ovo pretvorim ne u posao, nego u san koji živim. Tako je i bilo – ispričala je Marić, čije rezultate rada ne znaju samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj regiji.

Životna promjena dogodila joj se u pedesetima, a danas, kad je u svojim šezdesetima, kaže, iako radi više nego ikad, nema osjećaj posla. Putuje, čita, radi s ljudima, bavi se idejama…

• Zapravo, ja kad se ustanem, ne znam što ću prije. No taj osjećaj ispunjenosti nešto je popuno drugačije od onog osjećaja kad sam se ustajala u 6 sati ujutro i također nisam znala što ću prije, no od obaveza koje nisam željela, koje su me gušile i zbog kojih sam s grčem išla na posao. Sada radim ono što istinski volim, od toga živim, a još i stignem – živjeti – motivirala je druge Marić.

Govornicima je zahvalio ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica Robert Fritz. Naglasio je važnost ove konferencije u širenju pokretačkih ideja i novih perspektiva, odnosno životnih i profesionalnih iskustava koje su za publiku bile motivirajuće i inspirativne.

Ispunjena je tako, rekao je, misija TED-a, kao platforme u vlasništvu neprofitne, nestranačke zaklade, a koja je usmjerena na širenje ideja koje potiču maštu, znatiželju, potragu za znanjem, prihvaćanje mogućnosti, multikulturalnost i multidisciplinarnost, sve bez političkog, marketinškog, vjerskog ili korporacijskog utjecaja.

• Primarna ciljna skupina narodnih knjižnica su stanovnici lokalne i regionalne zajednice, jednako kao i TED-a. Njihovo uključivanje i aktiviranje pomoću programa i projekata poticanja čitanja i korištenja informacijskih izvora doprinosi razvoju mašte, kreativnosti i inovativnosti. U konačnici, ti procesi osnažuju društvo znanja u kojem živimo. Ključne riječi koje opisuju informacijske znanosti i knjižničarstvo jednako su primjenjive na TED koncept što dokazuje njihovo suglasje:priča, znanje, ideja, sloboda, kreativnost, demokracija, inovativnost, mašta, nadahnuće, susret u zajednici. Zato smo odlučili ugostiti TEDx događaj i vjerujemo u njegovu budućnost u virovitičkoj knjižnici i lokalnoj zajednici. Hvala govornicima što su poslužiti kao motiv za slobodu i inovativnost kroz svoje priče o odlukama koje su promijenile njihov SVE(MIR) – zaključio je Fritz.  (www.icv.hr, Fotografije: Rudi Kulej)

Više fotografija možete vidjeti OVDJE