Orahovački Vinski maraton ‘Wine and Run’: Vrhunska vina i slavonska priroda oduševili brojne posjetitelje

Tradicionalno, četvrtu godinu zaredom, u Orahovici je održan vinski maraton “Wine & Run” u sklopu eno-gastro projekta Turističke zajednice Virovitičko-podravske županije “Slavonija i Podravina – Wine Not”. Orahovačka eno i gastro priča uobičajeno je započela okupljanjem u restoranu “Ložiona” u obnovljenoj staroj ložioni, nekadašnjoj stanici na Gutmanovoj pruzi, gdje se okupilo više od 100 ljubitelja prirode, vina i dobrog zalogaja.

Prva stanica bila je poznati vinogradski položaj Jezerac, gdje raste grožđe za najčuvenije orahovačko vino Zeleni silvanac. Na ovoj lokaciji nazočnima se obratila ambasadorica vina, enologinja Ivana Nemet, naglasivši ljepotu i prednosti ovoga projekta. Nemet je rekla kako je ovom manifestacijom vino postalo zaštitni znak županije i pokazalo koliko vrhunskih vina ima ovaj kraj.

• Danas je ovaj dio Slavonije pokazao ono najljepše što ima: predivnu prirodu, ukusnu hranu i, prije svega, vrhunska vina. Probajte, nećete požaliti; naši vinari doista ulažu ogroman trud kako bi dobili vrhunski proizvod, i to treba cijeniti. Proći ćemo četiri vinarije: PP Orahovica, OPG Patkoš, Iskrena vina Matković i kušati proizvode Destilerije Kostelac. Sve su to svjetski proizvodi i moram vam biti čast što ste danas ovdje – rekla je Nemet.

Gradonačelnik Saša Rister istaknuo je zadovoljstvo velikim brojem sudionika na Vinskom maratonu.

• Ima ovdje ljudi koji su po prvi puta s nama, poput gostiju iz Slovenije, ali ima i onih koji su se vratili jer su prijašnjih godina bili oduševljeni. To nam je posebno drago jer je pokazatelj da radimo lijepu priču. Hvala TZ VPŽ i našoj gradskoj Turističkoj zajednici koji rade na ovom događaju koji je postao istinski zaštitni znak našeg grada. Hvala Bogu, i vrijeme nas je poslužilo, i možemo svi zajedno uživati – rekao je Rister.

Nakon Jezerca i PP Orahovice, vinskom cestom hodalo se do Vinarije Patkoš uz zvuke tamburice TS Kontra, a sve je pratio i topot slavonskih hladnokrvnjaka Zdravka Kadežabeka iz Dolaca. Pred vinarijom se zaplesalo, a veselje je uz vrhunsku kapljicu bilo nezaobilazno. Zatim je uslijedila vinska cesta kroz bogomdanu prirodu i suncem okupane vinograde ispod slavonskog neba, sve do filmski uređenih staja Stable40 teama, gdje je svoje proizvode predstavila Destilerija Kostelac, vlasnika bračnog para Krešimira i Kristine, a riječ je o najboljim svjetskim ginovima i likerima.

Na kraju, kroz prigradsko naselje Duzluk, došlo se do vinarije Iskrenih vina Matković, a potom starom prugom ponovno do restorana “Ložiona”, gdje je održana i svečana vinska večera.

• Ove godine smo festival pokušali malo unaprijediti, pa smo ga uz vino pretvorili i u dobar zalogaj, tako da na svakoj destinaciji i lokaciji posjetitelje upoznajemo s lokalnom gastronomskom ponudom, što se pokazalo kao pun pogodak. Vinari su, naravno, i ove godine pokazali koliko su vrijedni. Ono što volim reći jest da smo ovim festivalom destinaciju spojili s vinom. Ove godine smo povećali broj kotizacija i da smo još više radili na tome, sve bi bilo puno, a to nas posebno veseli – kaže direktorica TZ VPŽ Martina Jakelić, koja je svake godine prisutna na ovom festivalu te ističe “Wine Not” kao ogromnu promociju cijele županije.
• Željeli smo pokazati jednu netipičnu vinsku destinaciju koja je poznata po vinima. Ovaj festival postao je poznat ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim zemljama. To govori o tome da se ljudima sviđa ovaj način promocije vina i destinacije. Neki su kolege čak počeli organizirati slične manifestacije po uzoru na nas, što nam je veliki kompliment. Izuzetno nas raduje vidjeti da se sve više vinara uključuje u ovu priču, a neki su, poput jednog vinara iz Suhopolja, baš zbog našeg festivala odlučili registrirati, što je zapravo poruka cijele ove priče: svake godine registrira se sve više vinara jer mnogo ljudi radi vrhunska vina – zaključila je Jakelić.

Slavonija je zemlja koju moraš voljeti; jednostavno ti se uvuče pod kožu. To su potvrdili mnogi u ovom prekrasnom danu, a stihovi koji su se pjevali ostali su u uhu, duši i srcu: “Jedina na svitu koju volim ja, to je ova lipa zemlja slavonska. Najlipše na svitu što mi dušu grije, to je ovo nebo iznad Slavonije!”. (www.icv.hr, Fotografije: Vladimir Grgurić)