Zlatni grb Boži Vukoji i Vladimiru Kolesariću
PREČASNI KANONIK BOŽO VUKOJA IZ ORAHOVICE
Za njega se može kazati da je svjedok vremena. Svjedok koji je svjedočio pokušajima zatiranja vjere, pokušajima zatiranja svega Hrvatskog. Uvijek na strani pravice, poštenja i borbe za Hrvatsku, ovaj počasni kanonik za života je upoznao blaženog kardinala Alojzija Stepinca za kojeg kaže «da mu je nakon povratka s Bleiburga i križnog puta, uputivši ga na pravi put, spasio život». Rođen je u Hercegovini, u Rakitnom, 1920. godine svjedočeći i tada nauku vjere i hrvatstva. Kao mladi svećenik borio se za prava hrvatskog naroda. Zatvaran je i proganjan od komunističkih vlasti zbog svojih otvorenih hrvatskih stavova ali i ukazivanja na nepravdu. Punih 50 godina bio je svećenik u župi svetog Ivana Krstitelja u Crncu. Autor je dviju knjiga, autobiografske, «Hrvat žive vatre» koja govori o njegovom životu i svim bitnim detaljima koji su ga obilježili, te «Istina o obrambenoj borbi za slobodu i nezavisnost Hrvatske od 1989. – 1997. godine». U njoj je ovogodišnji dobitnik, raščlanio uzročno – posljedične razloge borbe za nezavisnost Hrvatske, ali i brutalne agresije neprijatelja.
prof. dr. sc. VLADIMIR KOLESARIĆ IZ ZAGREBA
Vladimir Kolesarić, rođen je u Virovitici 1939. godine gdje je završio Osnovnu školu, te Gimnaziju. Studij psihologije završio je u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je od 1962. godine. U Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu predaje Statistiku u psihologiji, Uvod u metodologiju eksperimentalne psihologije i znanstvenog rada, Analizu varijance i složene eksperimentalne nacrte, te Etiku istraživačke i profesionalne djelatnosti psihologa. Tijekom Domovinskog rata djelatno sudjelovao u psihosocijalnoj pomoći u Ministarstvu obrane, te sudjelovao u osnivanju i konceptualizaciji Centra za profesionalnu rehabilitaciju Ministarstva obrane Republike Hrvatske
Povodom obilježavanja 750. obljetnice spomena Virovitice, sudjelovao je u organiziranju znanstvenog skupa «Virovitica u prošlosti i sadašnjosti» održanog 1984. godine. Urednik je monografije «Virovitica». Potaknuo je ponovno osnivanje Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu čiji je ujedno I predsjednik. Stalni je suradnik u longitudinalnom projektu praćenja darovitih osoba s virovitičkog područja koji provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje. Poticao I jedan od najzaslužnijih za osnivanje Stručnog studija drvne tehnologije u Virovitici.
