Na hodočašću u Voćinu oko 20.000 vjernika
Hodočašće slavonsko-podravskog dijela Požeške biskupije u Voćin, održano je jučer uz svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Na misi je sudjelovalo, procjenjuje se, oko dvadeset tisuća vjernika iz župa Virovitičkog, Slatinskog i Našičkog dekanata. Osim njih, između ostalih, na hodočašću je nazočio i župan Virovitičko – podravske županije, Zvonimir Šimić. U ulaznoj procesiji s likom Gospe Voćinske sudjelovali su mladi iz voćinske župe u narodnim nošnjama, bogoslovi, svećenici i biskup.
Na početku slavlja župnik i voditelj svetišta Željko Strnak pozdravio je biskupa i sve nazočne vjernike, a četvero djece u bjelini pustilo je bijele golubove u počast Isusovoj Majci i kao poziv na molitvu za mir u svijetu.
U uvodnoj riječi biskup Škvorčević izrazio je radost ponovnog susreta s Gospom u Voćinu i podsjetio vjernike kako je to ona Gospa koja je kroz teška i tjeskobna vremena vjerno pratila ljude na našim prostorima. Podsjetio je vjernike kako su se u Voćinu sabrali kao dio Požeške biskupije koja ulazi u desetu obljetnicu svoje uspostave te ih pozvao da u misu unesu svoje osobne nakane, osobito molitvu za obitelji i mlade, za duhovna zvanja, za blagoslov cijele domovine kako bi oni koji je vode imaju dovoljno mudrosti, nadahnuća i hrabrosti da djeluju po Božjim načelima. U propovijedi je biskup protumačio hodočasnicima kako i za današnju Hrvatsku vrijedi dijagnoza Izaije proroka o ljudima prestrašena srca i riječi koju jedino Bog ima za to ljudsko stanje, a to je Isus Krist, pobjednik nad smrću i njegov Duh kojim ulazi u ljudsko srce i oslobađa ga straha. Istaknuo je kako u nedjeljnom evanđelju Isus susreće gluhonijemog čovjeka i ozdravlja ga od njegove nesposobnosti čuti i govoriti. Biskup je istaknuo kako se pitanje ljudskog sluha ne odnosi samo na njegove fizičke uši, nego prvenstveno na sluh srca i kako se gluhost na toj razini očituje kao nesposobnost čuti i razumjeti Božju istinu o čovjeku i po njoj oslobođeno djelovati. Istaknuo je kako danas postoji gluha Hrvatska u onima, koji ne računaju s Bogom i do čijih srdaca ne može prodrijeti njegova riječ. U tijeku četrnaest stoljeća hrvatske povijesti Isus Krist bio je osoba u kojoj je većina hrvatskog naroda iz vjere čula Božju riječ i po njoj nastojala oblikovati svoj život te na tom leži evanđeoska hrvatska i europska uljudba. Spomenuo je da upravo onaj dio Europe koji je gluh za Boga nastoji odrediti tijek njezine budućnosti i kako je u tom oslabljena njezina šansa za ostvarivanje cjelovitog humanizma. Podsjetio je da je hrvatski vjernički narod stoljećima u marijanskim svetištima izoštravao svoj sluh srca za Boga i kako to čini i danas po brojnim hodočasnicima i u Voćinu. 
Biskup Škvorčević je upozorio vjernike na prijekor sv. Jakova Apostola, upućen onodobnim vjernicima, da ne procjenjuju život i jedni druge po zlatnom nakitu koji imaju na rukama ili po materijalnom bogatstvu koje su stekli, jer tako postaju suci koji krivo sude, i da je vrijednost i dostojanstvo svakog čovjeka u njegovoj bogolikosti. Zaključio je da ni danas nema boljeg pogleda na čovjeka i točnije prosudbe o njem nego li je Isus Krist. Uputio je molbu Isusovoj Majci da svojim hodočasnicima u Voćinu dadne pronicljivo srce koje će u mnoštvu govora imati posebno osjetljiv sluh za Božju riječ i od nje živjeti te tako postati blagoslov svojoj hrvatskoj domovini. Nakon popričesne molitve krenula je marijanska procesija sa slikom Gospe Voćinske po kongresnom prostoru između brojnih hodočasnika, koji su je pratili pjesmom i molitvom. Procesija je zaključena zajedničkom molitvom Gospi Voćinskoj, činom predanja Isusovoj Majci.
Rekao je i kako upravo marijanska hodočašća duhovno profiliraju tu mladu mjesnu Crkvu te je zahvalio svećenicima što velikom spremnošću pokreću vjernike na hodočašća i služe im u ispovjedaonici te i tako pridonose duhovnom rastu svoje biskupije. Zaključio je da je o desetoj obljetnici Požeške biskupije potrebno tu pojavu uzeti ozbiljno i svestrano promisliti njezino pastoralno značenje.
Inače, Voćinska župa po prvi se put spominje u dokumentima 1334. Smještena je sjeverno od gore Papuk, čiji je najviši vrh visok 953 m. Jezgra svetišta Gospe Voćinske nalazi se u unutrašnjosti premda danas postoji samo jedan dio njezina zida koji je jedini preživio razaranje 1991. g. Ta je crkva bila jedna od najvećih u Slavoniji (36 x 9 m). Potječe iz razdoblja između 12. i 15. stoljeća. Karakterizira je jedinstvena arhitektura. Crkva je ubrojena među spomenike najviše kategorije. U Voćinu se održava najveće dječje hodočašće te razna velika hodočašća tijekom blagdana Uzašašća i Imena Marijina.
